PAPIR KAO GRAFIČKI MATERIJAL

S. Ibrahimefendić, A. Tuzović

Sažetak

Grafički dizajn i projektiranje grafičkog proizvoda najuže je povezano sa poznavanjem grafičkih materijala i tehnika tiska. Brzi razvoj štamparskih strojeva i ostale štamparske opreme, kao i napredak u tehnologiji tiska i sve više boljih i raznovrsnijih tiskovnih podloga i grafičkih boja, zahtijeva od dizajnera dobro poznavanje te problematike iz svih njenih aspekata. A posebno strukturu i vrste papira. Tehnologija proizvodnje papira se mijenja u odnosu na sastav sirovina kao i na kriterije pa se time uvjetuje visok stepen kompjuterizacije i informatizacije papir mašina. Ubrzana potrošnja papira i kartona u Europi i svijetu limitirana je raspoloživim količinama drvne mase i mjesta proizvodnje celuloze se premještaju u sirovinske regione, dok se proizvodnja papira zadržava na postojećim mjestima u blizini velikih potrošača. U cilju postizanja traženih karakteristika papira i kartona sve se više koriste različite vrste aditiva i pomoćnih materijala.

HISTORIJSKI RAZVOJ PAPIRA

Grafički materijali, kao i svi materijali u fazi izrade proizvoda, dijele se u dvije osnovne skupine:
1. osnovni materijali,
2. pomoćni materijali,
- Osnovni materijali u grafičkoj proizvodnji su: papiri, polukartoni, kartoni, ljepenke, val. ljepenke, laminati i različite folije. Zajedničkim imenom zovemo ih Tiskovne podloge. U ovu grupu svrstavamo i grafičke boje, grafičke lakove, tonere (praškasti, tekući).
-  Pomoćni materijali: žice, klameri, gaza, vrpce, konci, sušila, razređivači, ulja, razna otapala, maziva, odpjenjivači, parfemi i slično.
Razvoj podloga (materijala) na koje se "ispisivala" poruka ili konzerviralo stećeno znanje razvijalo se razlićito zavisno o materijalima koji su bili dostupni o određeno doba na određenom mjestu. Kao kamena ploća i klinasto pismo, glinene ploćice, papirus, pergament, koža, svila, vosak, metalne ploće i drugi materijali pogodne za zapisivanje.

PAPYRUS

Prvi materijal pogodan za pisanje, prenošenje poruke i konzerviranje znanja a koji je donekle sličan današnjem papiru, koristio se prije odprilike sedam tisuća godina u Egiptu i zvao se PAPYRUS. Ovaj materijal za pisanje koristio se kotinuirano čak pet tisuća godina.

PERGAMENT

U razdoblju oko 200 godina prije nove ere faraon Ptolomej zabranio je izvoz Papyrusa iz Egipta, kako bi sprijećio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama. Ovakva situacija primorala je korisnike papyrusa da nađu alternativni materijal, pogodan za pisanje odnosno prenošenje poruke i konzerviranje znanja.
U gradu Pergamonu, Perzija (današnja Turska), proizveo se materijal pogodan za pisanje i dobio naziv PERGAMENT. Ovaj materijal, na koji se tada poćelo pisati bio je trajniji i postojaniji na vlagu od papyrusa. Sve do danas, ovaj materijal se smatra jednim od najboljih za pisanje perom i tintom. Pergament je i danas u upotrebi za različite svečane prigode, kad je potrebnoizraditi naprimjer povelje, priznanja svečane pozivnice i slično ( Nobelova nagrada...).

PAPIR

Papir kao podloga za pisanje, u današnjem obliku, pojavio se u KINI oko 105. godine nove ere. Do tada, u Kini se pisalo na svili no taj materjal je bio skup i složen za izradu.
Kinezi su papir izrađivali ručno od bambusove trske, rižine slame, lika, konoplje, starih ribarskih mreža, uopće, od sirovina koje u osnovi imaju vlaknastu strukturu. Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mljeli u kamenim mlinovima s ciljem da se dobiju udrobljena sitna vlakna. Udrobljena vlakna su se zatim stavljala u posudu, prelila vapnenom vodom i kuhala. Kuhanjem dobivena kašasta masa nalijevala se na drveno sito, čiju su mrežicu činila vlakna od svilenih niti ili tankih štapića, izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita dolazilo je do isprepletanja vlakanaca a suvišna voda i nešto vlakanaca cijedila se kroz sito u podmetnutu posudu sa kašastom masom. Ovim postupkom se dobio vlažan list "papira" vrlo slićan današnjoj mokroj bugačici. Vlažan list, formiran na situ, pažljivo se odvojio od sita i stavljao na gladki kamen na sušenje. Odvajanje vode iz lista se obavljalo polaganjem mokrog lista na ravnu površinu (daska, kamen, glinena ploća) i isparavanjem vode na suncu.
Osušeni list papira uranjao se zatim u ljepljivu masu, dobijenu kuhanjem riže (škrob) i ponovno se sušio. Osušeni listovi, poslije faze lijepljenja i sušenja slagali su se u kupove, prešali u drvenim prešama, a zatim su se pojedinaćni listovi glačali na mramornoj ploći pomoću slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izrađen papir moglo se sasvim dobro pisati tušem ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porijekla. Kinezi su papir rezali u određeni format. Gotovo identično i danas se ručno proizvodi papir koji se upotrebljava za specijalne tiskanice i reprodukciju umjetnićkih djela.
Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo čuvana tajna. Tek 500 godina kasnije papir se poćeo proizvoditi u Korejioko 610 godine i nešto kasnije, u Japanu. Oko 750. godine Arapi su doznali tajnu izrade papira od ratnih zarobljenika i počeli proizvodnju papira iz lanenih krpa i lana, koje su mljeli u kamenim mlinovima i tako dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su upotrebljavali sita sa mrežicom ispletenom iz metalnih niti , a kao ljepilo koristili su škrob dobijen iz prosijanog pšeničnog brašna. Arapi su prvi poćeli bojiti i izrezivati papir u više određenih formata i pakirati ih u pakete od po 500 araka (rizma).
U Europi, papir se poćeo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100 - tih godina. Naime, u to vrijeme javile su se prve radionice za ručnu izradu papira i to na Siciliji i u Valenciji, Španjolska. U Italiji se javljaju prve radionice za izradu papira 1276 godine a u Francuskoj u 14-om stoljeću Talijani osnivaju prve radionice. U Njemačkoj poznata je radionica iz 1390. godine. Osjeća se stalni nedostatak papira zbog sve veće potrošnje i manjka osnovnih sirovina. Grozničavo se traži vlaknasti materijal koji bi omogućio nesmetanu proizvodnu papira bez ograničenja količina. Francuz Luis Robert 1799. godine uvodi u proizvodnju prvi parni stroj pomoču kojeg se mogla proizvoditi "beskonačna" papirna traka uz primjenu beskonačnog sita iz krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve veće potrebe za papirom. Njemac Keller 1843 godine brušenjem drveta između brusnih kamena dobio je drvena vlakna odnosno gusto vlaknasto tijesto koja su, pomiješana s vlaknima od krpa i lana, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira. Na ovaj naćin se zapravo dobila drvenjača kao osnovna sirovina za izradu papira (koja se i danas koristi za izradu raznih omotnih i novinskih papira uz dodatak recikliranog starog papira).
Godine 1870. pojavljuju se nove sirovine za izradu papira: bijeljena celuloza iz slame i natronska celuloza iz drva četinjara. Godine1884. poćinje proizvodnja sulfitne celuloze iz četinjara. No, pravi tehnološki napredak za masovnu industrijsku proizvodnju papira, i upotreba drveta kao baze za osnovnu sirovinu, poćeo je tek u prvoj polovici dvadesetog stoljeća.

OSNOVNE SIROVINE ZA DOBIVANJE VLAKANA

Drvo je najvažnija sirovina za proizvodnju drvenjače i celuloze. Ukupno 90% svjetske proizvodnje celuloze dobiva se iz drveta. Za proizvodnju papira potrebno je iz drvene mase razčinjavanjem dobiti vlakanca.
Za dobivanje povoljne strukture vlakanaca odlučujući su sljedeći faktori:
a) morfološka građa vlaknaste sirovine,
b) mogućnost industrijskog raščinjavanja sirovine,
c) pogodnost poluproizvoda dobivenog iz određene sirovine za proces daljnje prerade.
U papirnoj industriji se gotovo isključivo upotrebljavaju vlakna, dobivena preradom drva. Uglavnom su to višegodišnje biljke četinjara i lišćara. Građa tih biljaka izrazito je vlaknasta, što je zapravo rezultat vlaknaste strukture molekule celuloze.
Za izradu papira i kartona odnosno celuloze i drvenjače koristi se drvo, i to najčešće:

  • ČETINJARI: smreka, bor i jela,
  • LIŠĆARI: bukva, breza, topola i eukaliptus.

DRVENJAČA

Proces dobivanja drvenjače, kao sirovine za izradu papira podrazumijeva mehaničko raščinjavanje drvne mase na vlakanca. To znači, da se tim postupkom ne mijenja kemijski sastav u odnosu na drvo. U drvenjači ostaje ista količina celuloze, kemiceluloze, lignina i ostalih komponenata kao u drvetu. Drvenjača ima manju čvrstoću od celuloze, no to ne znaći da se papiri za tisak, gdje je potrebna velika čvrstoća na vlak i pritisak, nemogu raditi iz te sirovine. Danas se gotovo svi novinski i srednje fini papiri rade iz mješavine vlaknastog materijala drvenjače i starog papira.
No ovi papiri su kraćeg vijeka trajanja. Zbog lignina, koji je sastavni dio drva, ti papiri stajanjem i izloženosti svjetlu, mijenjaju boju i čvrstoću, kao posljedicu fotokemijskog djelovanja svjetla.
Prema načinu pripreme drvenjača se dijeli na:
-  Bijela drvenjača - dobivena je čisto mehaničkim postupkom,
- Smeđa drvenjača - dobivena je mehaničko - termičkim postupkom.( TMP drvenjača).
-  Kemijska drvenjača - dobivena je mehaničko-termičko-kemijski postupkom, ( CTMP drvenjača ).

CELULOZA

Celuloza je najčešći organski spoj koji nalazimo u prirodi. To je zapravo vlaknasta tvar od koje se sastoje stanične stjenke svake biljke. U drvetu je celuloza povezana sa ligninom i drugim stavnim djelovima staničnih stjenki. Celulozno vlakno je vlakno dobiveno kemijskom razgradnjom različitih vrsta drveta ili jednogodišnjih biljaka ( trstika, slama i druge ). Vlakna sadrže celulozu, te druge primjese kao hemicelulozu, u nebjeljenom stanju i lignin, ekstraktne tvari te anorganske komponente.
Najviše celuloze se proizvodi iz drveta. Za proizvodnju se koriste dva postupka: kiseli postupak i lužnati postupak. Raščinjavanje se vrši potpunom kemijskom obradom. Osnova tih postupaka je delignifikacija drvne mase. Cilj delignifikacije je razdijeliti vlakna međusobno tako, da se celuloza i kemi-celuloze što manje oštete.

POLUCELULOZA

Poluceluloza je vlaknasta sirovina, koja se upotrebljava za izradu papira, a koja se proizvodi iz drveta i slame jednogodišnjih biljaka. Proces prerade drveta se odvija blagom kemijskom obradom i mehaničim razvlaknjivanjem, koje se neposredno nadovezuje na kemijsku obradu. Vlakanca poluceluloze karakterizira sličnost sa tehničkom celulozom, a po sastavu je to zapravo drvenjača. Kemijska obrada se provodi kontinuiranim kuhanjem neutralnim sulfatnim postupkom (Na2SO3+Na2CO3).
Temperatura kuhanja je 170°C do 180°C u vremenu kuhanja od 0,5 do 6 sati, zavisno o porijeklu ulazne sirovine i pod tlakom od 8 bara.
Poluceluloza od slame se dobije rezanjem slame i odprašivanjem. Slamom se zatim pune posude za kuhanje i kuha se otopinom Ca(OH)2, 3 do 5 sati, uz tlak od 3 bara. Dobivena kaša se u neopranom stanju melje i razređuje na potrebnu gustoću. Ovaj vlaknasti materijal upotrebljava se uglavnom za izradu papira za valovitu ljepenku, kojoj daje potrebna svojstva čvrstoće, tvrdoću i žilavost, što je povoljno za izradu transportne složive ambalaže.

POLUTVOREVINA

Polutvorevina je vlaknasti materijal za izradu papira, koja se dobije preradom pamuka, lana, starih krpa jute i lika. Kao vlaknasta sirovina upotrebljava se još i linters. Linters su kratka vlakna koja se nalaze na pamučnim „lopticama“ poslje odvajanja dugačkih vlakna pamuka. Kratka vlakna lintersa dužine su od 3 do 6 milimetara. Linters predstavlja jednakovrijednu zamjenu za pamučne krpe.

RECIKLAŽA PAPIRA

Može se reći da se gotovo sva proizvodnja papira, proizvedena prije izuma procesa za izradu drvenjače, bazirala na reciklaži raznih vlaknastih materijala (krpe, ribarske mreže...).
Danas se reciklirani papir odnosno vlaknasti materijal izrađuje gotovo isključivo iz prikupljenog starog papira. Oko 80% prikupljenog starog papira se može koristiti za proces recikliranja, a oko 20% je razni odpad. Od prikupljenog papira se mora izdvojiti sve što se ne može iskoristiti kao vlaknasti materijal. To su uglavnom žice, klameri, spajalice, plastificirani papiri i polukartoni, papiri otisnuti UV lakom i drugo. Vlakanca dobivena samo od starog papira mogu biti reciklirana pet do sedam puta prije nego što postanu previše kratka, i lomljiva, a da bi se samo od njih mogao napraviti novi papir određenih svojstava.

DEFINICIJA PAPIRA

Papir je kontinuirano tkivo, sastavljeno od isprepletenih vlakanaca biljnog porijekla.
Pod pojmom papir podrazumijevamo listove do 160 g/m2 , koji se daju dobro savijati.
Papire djelimo prema:
1. Načinu izrade:
- ručno izrađeni papir, strojno izrađeni papir, nepremazani : strojno glatki i satinirani,premazani :- pigmentirani ( sa nanosom premaza < 5 g/m² ), premazani (sa nanosom > 5 g/m²).
2. Sastavu vlakanaca:
- bezdrvni papiri (iz celuloze i do 5% drvenjače),
- srednje fini papiri ( iz mješavine celuloze i drvenjače),
- papiri od krpa, pamuka, lana (polutvorevina),
- reciklirani papiri (stari papir i dodaci).
3. Površinskoj obradi papira:
- strojno glatki papiri, satinirani papiri,papir s premazima.
4. Namjeni:
- tiskovni papiri, pisaći papiri, omotni papiri.
5. Upojnosti: upojni,neupojni.
6. Keljenju:
- 1/4 keljeni, 1/2 keljeni, 3/4 keljeni, 4/4 punokeljeni neupojni
7. Gramaturi:
- papiri: 6 do 150 g/m2,
- polukartoni: 150 do 250 g/m2,
- kartoni: 250 do 500 g/m2,
- ljepenke: 500 do 5000 g/m2,
Po europskoj klasifikaciji papire dijelimo u četiri skupine:
- pisaći i tiskovni papiri ( časopisi, revije, katalozi, knjige, reklame, kopirni papir,obrasci, papiri za digitalni tisak ),
- kartoni,
- tissue papiri ( za izradu toaletnog papira, papirnatih ručnika, salveta, maramica ),
- specijalni papiri ( elektro papiri, papiri za laminiranje, pokućstvo, filter papiri, etiketni, paus papiri, vrijednosni papiri.....)

PROIZVODNJA PAPIRA

Kod proizvodnje papira vrši se razvlaknjivanje i pripremanja masa a na papir mašini se formira i odvaja voda. Vlaknasti materijali (celuloza i drvenjača) dolaze na skladište tvornice papira u suhom (listovi) ili u pripremljenom stanju, (proizvodnja celuloze ili drvenjače), koja dolazi u suspenziji sa koncentraciom 3-5%. Iz posude celuloze ide na razvlaknjivanje i mljevenje.
Celuloza u listovima razvlaknjuje se u hidropalperima poslije čega u tečnom stanju (određene koncentracije) podvrgava mljevenju i uređajima diskontinuiranim (holenderima) ili u kontinuiranim  (konični i pločasti mlinovi) U osnovu mljevenje se svodi na cijepanje vlakana u uzdužnom smjeru i smanjenje njihove dužine (skračivanje krajeva). Svaka vrsta papira izrađuje se iz papirne mase određene kompozicije i sastava u zavisnosti od toga kakva svojstva papira trebaju biti. Ako je papir složenijeg sastava to je mljevena masa sa strogo određenom koncentraciom dolazi u regulator koji reguliše miješanjem kompoziciju u nodređenom sastavu sa drugim vlaknima (eeluloza, drvenjača, papirni otpadak). Kod izrade različitih vrsta papira masi se u određenom omjeru i uslovima daju kemikalije ( punila, keljiva, boje, aditor i dr.).
Aditivi imaju veliki značaj kod proizvodnje papira i kartona kao što su punioci i pigmenti za premaze. Punioci za papir su anorganske tvari, u vodi nerastvorljive ali su veoma fine granulacije koji se dodaju papirnoj masi u fazi pripreme mase. Pored poboljšanja štamparskih kvaliteta papira, vrši se i dio zamjene prirodnih vlakana što smanjuje troškove proizvodnje papira. Nekih od punioca se koriste kao bijeli pigmetni u premazima koji se nanose na površinu papira u cilju poboljšanja štamparskih karakterisitka. Unos aditiva anorganoskog porijekla može biti i do 40% u odnosu na težinu papira.
Ostala pomoćna sredstva se daju kod procesa proizvodnje papira, prema specifičnostima procesa, uređajima i vrsti papira i kvaliteta papira. Za poboljšanje proizvodnje se koriste: retenciona sredstva, antipjenušavci, sredstva za flokulaciju, sredstva za uklanjanje nečistoća, sredstva za uklanjanje algi (biocidi) a za poboljšanje kvaliteta papira: polimeri za povećanje mehaničke čvrstoće papira, optička sredstva i boje, lateksi, veziva u premazima za poboljšanje štamparskih svojstava papira i kartona.
Konstantnost koncentracije i kompozicije papirne mase, a takođe i doziranje kemikalija automatski se podešava pomoću regulatora.
U odjelu pripreme mase, gotova masa dolazi u bazen za miješanje u kojem se miješa i sakuplja. Sakupljena celulozna masa omogućuje rad papir mašine sa tokom nekoliko vremenskih intervala. Koncentracija mase u bazenu je 2,5-3%.
Iz bazena se masa usmjerava na papir mašinu. Prije papir mašina vrši se veliko razrjeđivanje povratnom vodom do 0,2-1,2% čisti se od zaostalih onečišćenja; kvrga, grudvica i pijeska. Papirna masa iz natoka dolazi u kontinuitetu na pokretno sito papir mašine, na kojoj se formira i stvara papirna traka. Istovremeno na situ se stvara- vrši odvodnjavanje papirne mase, a zatim stvaranje papirne trake – lista.
Poslije toga papirna traka prelazi na dio presa. Partija presa se sastoji od 2-4 prese na kojoj se papirna traka odžima i upotpunjuje.  Suhoća papirne trake poslije presa  se kreće od 38-50% čime se poveća čvrstoća papira. Papirna traka se podvrgava sušenju (sušni dio) do konačne suhoće 92-95%.
Za povečanje sjaja, glatkoće i homogenosti, najveći broj vrsta papira se poslije sušenja i hlađenja na hladnim cilindrima doradi na mašinskom kalanderu, koji je postavljen između sušnog dijela i navijalnog aparata. Poslije kalandriranja- glačanja, papir dolazi na navijalni aparat, gdje se namota na rolne. Da bi papir dobio površinski sjaj, glatkoću i kompaknosti i da se ujednači debljina a neke vrste papira prije namotavanja se vlaže, a zatim podvrgavaju kalandriranju- glačanju na super kalanderu, koji je instaliran uz papir mašinu, ali je odijeljen od uređaja za namotavanje.
Dalje se papir reže na bobine, tražene širine ili listove. Bobine se pakuju na uređajima za pakovanje. Listovi se sortiraju, odvaja se otpadni papir, ide na sortiranje, krojenje i pakuje na jedinice do 100 listova zatim se pakuje, veže i šalje na uskladištenje. Otpadna voda sa papir mašine, zadrži znatnu količinu vlakana, punila i keljiva i zato se ponovno koristi kao nadomjestak svježoj vodi, nakon prečišćavnja na postrojenjima koja su instalirana uz papir mašinu. Uhvaćeno vlakno, punilo i čista voda se ponovo vračaju u proces proizvodnje papira. Višak očišćene vode se koristi i u drugim dijelovima tehnološkog procesa ili se daje u rezervoare. Otpadni papir sa  papir mašine se pretvara u masu i ponovno koristi za proizvodnju papira.

SAVREMENA KRETANJA I TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE PAPIRA

Glavni zahtjev racionalizacije

U savremenoj tehnologiji, razvoj ide u smjeru gradenj brzohodnih strojeva većih radnih širina koje su sposobne proizvoditi papire iste vrste. Cilj je što veća racionalizacija kako postupka tako i proizvoda. Glavni zahtjev racionalizacije je proizvoditi pojedine vrste papira takovog kvaliteta koji će odgovarati namjeni, bez svestrane primjene, te prelaziti na standardizaciju i proizvodnju samo pojedninačnih odnosno određenih vrsta papira. Do kojeg stupnja je moguće taj cilj postići, ovisi od tržišnih uvjeta. Jedino oni predstavljaju količinske i kvalitetne zahtjeve ispred proizvodnje. Preveliki zahtjevi za svestranost papirnog stroja, poskupljuju ga i prouzrokuju manju racionalnost proizvodnje na njemu. Veličina papirnog stroja ovisi od proizvodnog programa te od veličine tržišta. Za racionalnu proizvodnju optimalna veličina je preduvjet. Međutim, za specijalne vrste poapira i količinski ograničeno tržište postavljaju se manje jedinice. Za proizvodnju standardnih vrsta papira i velike proizvodne jedinice su jedino ekonomične. Kod današnjeg stanja tehnike, gradnja papirnih strojeva sa velikom širinom ne predstavlja problem, te se odluka o optimalnoj širini donosi sa ekonomskog aspekta. Preporučuje se gradnja širokih papirnih strojeva sa prihvatljivom radnom brzinom, umjesto papirnih strojeva sa uskom radnom širinom i ekstremno visokim brzinama.

Novi elementi u savremenoj tehnologiji

Novi elementi za odstranjivanje vode iz papirne trake, ugrađeni su u partiju sita sa drugim sitom, te nova natočna korita. Npr. difuzijsko natočno korito omogućuje brže i ujednačenije formiranje papirnog lista. Uvode se natočna korita sa dvostrukim ili višestrukim natokom tipa Converflov i sl. Posebno se ističu na tržištu sitove partije s dvostrukim sitom različitih konstrukcija, npr. Vertiforma, Duoformer, Symformer, Bellbaie i dr.
Takve sitove partije, omogućavaju jednoličnije formiranje papirnog lista, bolji kvalitet, te ujednačeniju proizvodnju. Velika prednost je što za takvu sitovu partiju su potrebni manji investicijski troškovi za zgradu.
U zadnje vrijeme znakovito je veliko povećanje kapaciteta krepovnih higjenskih papira upravo zbog formera sa dvojnim sitom. Brzina takvih strojeva su 1200-1400 m/min. Ubuduće su očekivane radne brzine na istim su do 2000 m/min, ako se iznađe zadovoljavajuće rješenje problema provođenja papirne trake od šabera za krepovanje do namotača.
Kod mokrih presa, razvoj ide u smjeru povećanja stupnja odvajanja vode, upotrebom novih tipova mokrih preša, mokrih filčeva te većih linijskih pritisaka. Stupanj odvajanja vode od apsolutne suhoće osd 55% i više nije više iluzija. Skidanje papirne trake sa sita i njezino beznatno vođenje kroz mokre prese, postat će i kod nižih radnih brzina, preduvjet za čuvanje  čvrstoče papirne trake, te njeno normalno istezanje. Za povećanje radnih brzina, preduvjet je ujednačeni osnovni sastav, povečanje otpornosti u mokrom stanju i smanjenje natezanja papirne trake kod  prijelaza kroz mokre prese. Kombinaciom s parom grijanih sušnih valjaka i sušnih valjaka sa vručim zrakom velikog promjera, otvaraju se mogućnosti daljnjeg stupnja sušenja i skračivanja sušnih partija. U doradi papira nastoji se postići veća mehanizacija i automatizacija rezanja i sortiranja. U dogledno vrijeme, postizanjem potrebne ekonomičnosti i konkurentnosti proizvodnje, klasične papirne hale biti će prevaziđene.
Za očuvanje raspoložive drvne mase potrebno je smanjivanje gramature papira, kod svih vrsta papira gdje je to moguće, a da se njihov kvalitet mijenja. Otvoreno pitanje je proizvodnja i prodaja papira i kartona po površini, što je moguće tek poslije uvođenja potrebnih mjernih uređaja.

Automatska regulacija u savremenoj tehnologiji

Savremena tehnologija izrade papira i kartona zahtijeva uvođenje instrumentacije i automatizacije u sve većem obimu. To je preduvjet za uspješno vođenje cjelokupnopg tehnološkog procesa. Savremeni papirni stroj treba imati automatsku regulaciju:

  • tlaka u natočnom koritu, cjelokupnog sistema grijanja i sušenja, mljevenja, gustoće papirne mase, sušenja, količine protoka, ventilacijskog sistema, pogona i njegovu konstantnost, kontrole, linijskog pritiska u mokrim presama, vlažnosti, gramature i pepela, druge regulacijske naprave.

U proizvodnji kartona razvoj ide u smjeru gradnje velikih kapaciteta. Danas su oni 50-60 t/dan na svaki metar radne širine. Nove konstrukcijske formere, dopuštaju radne brzine 200-280 m/min. Mokri dio kartonskog stroja ima određeni broj formera, najčešće 9. Osim većeg broja formera, razvoj ide u smjeru gradnje strojeva s kombinaciom većeg broja sita i mokrih partija sa većim brojem sekundarnih natoka, npr. Inverform i sl. Za premazivanje kartona, u suštini partiju poslije sušenja ugrađuju se agregati za premazivanje različitih konstrukcija kao što su relrakel i zračna četka.
U pogonu se nalaze kartonski strojevi, sa ugrađenim većim brojem agregata za premazivanje. Njima je povećana mogućnost dalekosežnog pokrivanja kartonske površine, te postizanje zadovoljavajućeg kvaliteta kartona iako se upotrebljavaju ajlošiji papirni otpaci.

Stari papir u savremenoj tehnologiji

Stari papir predstavlja važan sirovinski sastav. Za preradu papirnih otpadaka, danas su u upotrebi :

  • palperi različitih konstrukcija namjenski napravljene za rad s papirnim otpacima, fiberiser, palpsortireri, razvlaknjivači, vibracijska sortirna sita, prečistači za grubo prečišćavanje kod veće gustoće, višestepene kliner – naprave različitih konstrukcija, gnječilice, naprave za dispergiranje, pružne prese i sl,flotacione i praobe „deinking“ naprave za odstranjivanje specifično lakših nečistoća i štamparskih boja.

Kombinacija tih naprava ovisi o vrsti i kvaliteti papirnih otpadaka koji se prerađuju, te od vrste papira ili kartona koji se proizvodi.

Agregati za premazivanje papira i kartona

Proizvodnja i potrošnja premaznih papira i kartona u stalnom je porastu. Podjela prema količini nanešenog pigmentnog premaza:

  • površinski pigmentirani sa premazom 3-5 g/m² po strani, lako premazni papiri tipa LWC sa premazom 8-10 g/m² po strani, kunstdruck papiri sa premazom 20-25 g/m² po strani,

Podjela tehnologije premazivanja:

  1. Agregati sa valjcima (najjednostavniji je lajn presa) i drugi agrefati sa valjcima npr. Massey KCM i dr. Moguće je nanijeti na površinski premaz 3-15 g/m², ovisno od konstrukcije premaznog agregata. Radna brzina ograničena je na 400-500 m/min. U današnje vrijeme razvoja tehnologije, gore navedeni agregati se ugrađuju u sušnu partiju kao premazni agregati ili agregati za predpremazivanje.
  2. Kao sekundarni agregati za premazivanje ugrađuju se premazni agregati s zračnom četkom.
  3. Blade agregati za premazivanje (treilling blade, invertid blade, flexi blade i dr.)
  • Na različite načine na papir ili karton nanešena premazna disperzija ujednačeno se raspodjeljuje po površini papira ili kartona  pomoću strugača pod različitim kutom nalijeganja ,
  • Količina nanosa iznosi 12-18 g/m² po strani.
  • Prednost tih agregata- mogućnost upotrebe premazne disperzije visoke koncentracije od 60-70%, velike radne brzine do 1500 m/min, mogu se upotrijebiti kao pojedinačne premazne agregate ili u kombinaciji sa drugim premaznim agregatima.
  • Najčešće se ugrađuju u strojeve za premazivanje izvan papirnih strojeva, a vrlo rijetko u sušnu partiju papirnih strojeva.

Najčešći tipovi premaznog sistema:

  • Bill blade,
  • Twin blade agregat za premazivanje ( ugrađuju se u sušnu partiju papirnih strojeva),
  • Roll coater  ( za premazivanje papira većih gramatura, naročito kartona)
  • Uređaj za premazivanje sa slijevanjem premazne disperzije- za visokosjajne papire.

Nabrojeni tipovi agregata za premazivanje daju različit kvalitet premaznih papira (debljina nanosa, kvalitet i ujednačenost nanosa).kod proizvodnje masovnih papira za ilustracije  na bezdrvnoj ili srednje finoj podlozi, teži se snižavanju gramature papira i premazivanju kod visokih radnih brzina. Najčešće se u tu swvrhu koriste uređaji za premazivanje sa strugalom. Ugrađeni su u separatne strojeve za premazivanje sa visokim radnim brzinama. Kod blade uređaja nastoji se postići povećanje nanosa kod jednog prelaza papirne trake. Za visokokvalitetne kunstdruck papire, čija cijena bitno ne utječe na cijenu konačnog proizvoda, upotrebljava se kombinacija blade uređaja sa zračnom četkom, bill blade uređaja, zračna četka i dr. kod sastava premaznih disperzija sve više se upotrebljavaju kalcit (krede) i lateks, bez upotrebe prirodnih vezivnih sredstava kao što su kazein i škrob. Velike naprave za pripremu premaznih disperzija potpuno su sutomatizirane s računalnim vođenjem.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Bez obzira na ubrzani razvoj elektronskih sredstava informisanja, papir ostaje kao temeljni nosilac misli, dizajna, poruka i obavještenja. Suštisnki proizvodnja papira se ne mijenja od samog  nastanka ali su se segmenti proizvodnje inovirali sa automatskom kontrolom tehnoloških parametara, dodacima-aditivima i naknadnim tehnološkim doradama. Osnovna komponenta papira- vlakno i dalje ostaje glavni sastavni dio papira, ali se bitno mijenjaju tehnološki postupci izdvajanja iz bio mase ( supstitucija kemijskih postupaka sa kemijsko-mehaničkim), no evidentan je prodor polimernih vlakana, što se u narednom periodu treba uzeti u obzir.

LITERATURA

  1. Filip Čorlukić- Tehnologija papira, školska knjiga, Zagreb 1989. god.
  2. S. Ibrahimefendić, H. Makić, M.Bajramović, A. Budimilić-Ambalažni materijali i ambalaža, Biotehnički fakultet, Bihać, 2008. god.
  3. S. Ibrahimefendić- Papir i informatika; Metalurški fakultet, Zenica, 2006. god.
  4. H. Kipphan- Handbook of print media, Berlin, springer 2011. god.
  5. A. Golubović- Tehnologija izrade i svojstva papira; Grafički fakultet, Zagreb, 1984 god.
  6. B. Iglić- Kratka tehnologija pridobivanja vlaknin in proizvodnje papirja, Ljubljana, 1988 god.
Patrik Ervells latest collection is ironically titled “Software”ADIDAS ORIGINALS TUBULAR SHADOW. In the notes from the presentation, Ervell says he was interested in developing tension between nostalgia and sci-fi,NIKE ZOOM WINFLO 3 and even included 90s cyberpunk amongst his influences. Ervell developed this point of view by creating an imaginary software company called Idegen software systems. He then re-appropriated the company’AIR JORDAN XXXI MENs logo in several of the collection’s garments. Elsewhere,MBT TARIKI MEN mohair coats with oversized lapels made an appearance alongside mock neck tees,NIKE AIR JORDAN RETRO 5 police-inspired ribbed sweaters,MBT FORA GTX WOMEN flight bombers, and polyurethane leather coats. The setting was also suitably dystopian, and the resulting ambiance was something akin to if the creators of Deutschland 83 and Hackers met up and decided to create a collection… We mean that as a compliment.Yesterday afternoon,JORDAN CP3 IX MEN artist JR spent the day working on his latest collaborative piece with Daniel Arsham in Greenpoint,NIKE AIR MAX 90 Brooklyn,MBT KIMONDO GTX MEN NYC. Connecting the lines between art, architecture, dance and theater, Daniel Arsham has been known to subvert existing architectural structures in unconventional,NIKE CLASSIC CORTEZ NYLON playful ways; confusing and confounding the expectations of space and form. Source: Street Art News .