OD POJMA DO KODA I ZAPISA: PITANJE SVRHE

Ivan Pogarčić

Abstract

Communication as a process is based on a meaningful modification of symbols and voices. Comprehensively, the communication also includes active users/participants: senders and receivers of information in the communication channel. However, the physical realisation of communication has determined and still does the forms of communication in all its elements. From the moment people realised they want to communicate on distance, they have been forced to find the proper ways of shaping and sending the messages. From the beginning of the human race, a man had to perceive nature and his surroundings in order to be able to develop proper modes of describing appearances and phenomena excluding him from the other living beings. Communication isn’t an exclusive possibility and capability of a human being, while the artefacts of nature and all living beings capable of communication are integrated in the modern forms of communication. This paper tries to detect, aside from syntactic and semantic aspects of communication, the pragmatic aspect as well, by monitoring the communication elements such as concept, voice, language, symbol, letter and generally the code used from the originate to the modern communication supported by information communication technologies.

Sažetak

Komunikacija se kao proces bazira na smislenom uobličavanju simbola i glasova. Podrazumijevano komunikacija uključuje i aktivne korisnike/učesnike: pošiljatelja i primatelja poruka/informacija u komunikacijskom kanalu. Međutim, fizička realizacija komunikacije određivala je i određuje načine komuniciranja u svim njezinim elementima. Od trenutka kad su poželjeli komunicirati na daljinu ljudi su bili primorani pronalaziti načine oblikovanja i slanja poruka. Od svojih početaka  je čovjek poimajući prirodu i svoju okolinu učio razvijati primjerene načine opisa pojava i fenomena izdvajajući se na taj način od ostalih živih bića. Komunikacija nije ekskluzivna mogućnost i sposobnost čovjeka ali su artefakti prirode i svih živih bića sposobnih za komunikaciju ugrađeni u moderne oblike komunikacije. Ovim se radom nastoji detektirati pored sintaktičkih i semantičkih aspekata komunikacije i pragmatički aspekt iste, prateći komunikacijske elemente kao što su pojam, glas, jezik, simbol, pismo i općenito kôd od početaka do modernih komunikacija podržanih informacijsko komunikacijskim tehnologijama.

1. Uvod

Komunikacija, informacija, podatci, kôd, šifra i sl. pojmovi su koji su stari koliko i čovjekova spoznaja o nužnosti vlastitog odnosa prema svemu što ga okružuje. Postavljen u okruženje koje je često bilo nedobronamjerno čovjek je morao pažljivo promatrati svaki fenomen koji mu je mogao pomoći u opstanku. To je razlog koji ga je prisilio na odnos s prirodom i drugim živim bićima. Svaki od oblika takvog odnosa se može nazvati komunikacijom. Premda komunikacija podrazumijeva barem dva učesnika jasno je da počelo takvog fenomena pripada pojedincu i definiciji njegovog odnosa prema samom sebi.  Tek svjestan sebe čovjek je mogao biti svjestan i svoje okoline i njezinog odnosa prema njemu.
Osluškujući prirodu u svoj njezinoj pojavnosti čovjek je počeo oponašati zvukove oblikujući ih u artikulirane glasove. Bivajući svjestan da takva imitacija i interpretacija može nositi sa sobom i određeno značenje započeo je oblikovanje aktivnosti koja će polako prelaziti u smisleno vezivanje izrečenog s pojavama i stvarima. Kad samo imenovanje i poimanje stvari i pojava nije bilo dostatno bio je primoran formirati složenije nizove pojmova i veza među njima što će u ljudskoj povijesti rezultirati govorom.
S aspekta ovog rada želi se naglasiti činjenica da čovjek u komunikaciji koristi različita sredstva ovisno o okolnostima u kojima je primoran komunicirati. Posebno je nužno uvažavati uvjete prostora i vremena.  Kako je govor bio oponašanje prirodnih zvukova uobličenih i osmišljenih u komunikaciji naučiti govoriti i nije bio veći problem. Naravno ako se izuzme zajednički okvir i interes grupe koja će definirati ono što se zove jezik.
Dakle, kodiranje i šifriranje nije privilegija čovjeka niti njegova izum, nego otkriće sklada u krilu majke prirode!  Vremenom će glas kao sredstvo postati  nedostatan i javit će se pismo. S formalnog stanovišta počinje razdvajanje čovjeka i prirode na osnovnom nivou. Sustav pismenih znakova je stvar ljudskih dogovora, pa će svi nedostatci i proizlaziti iz te činjenice.  Poznavati pismo sada znači komunicirati, ali to nije jedina prednost. Poznavati pismo znači produžiti mogućnosti vlastitog govornog izraza, ostaviti izrečeno u naslijeđe ali i mogućnost upravljanja tim naslijeđem. Međutim, niti namjere pošiljatelja niti čuvara ostavštine ne moraju bit dobronamjerne, što obojicu tjera na otkrivanje i smišljanje zaštite. Tako pismo zahtjeva i dobiva proširenje u sustavu kodova i šifri koje mogu ali ne moraju slijediti formalni okvir. Većina će tajnih šifara biti pisana istim pismom dopuštajući upliv matematike čime se  mogućnosti šire do neslućenih okvira. Upravo ta činjenica stvara osjećaj sigurnosti bez obzira na realne okvire.
Prijenos poruke/informacija je zahtijevao nositelja. Ono što danas poznajemo kao ICT mogućnosti samo je skup naprava i mogućnosti koje stoje na trenutnom kraju evolutivnih promjena započetih utiskivanjem klinova u glinene pločice u krilu plodne Mezopotamije.
Poruka ne mora  biti „zapisana“ na papir(us) jer nositelj može biti i kamen i drugi materijal. Jednako tako i zvuk i boja. Važna je sigurnost prijenosa poruke koja nekad zahtijeva i trajnost. Koliko je pisani dokument ranjiv povijest je osjetila već kod izgaranja Aleksandrijske knjižnice, kad je izgorio i dio ljudske povijesti. Namjerno ili nenamjerno tada možda nije bilo važno.
Sigurnost poruke podrazumijeva uklanjanje mogućnosti uništenja, krivotvorenja, iskrivljavanja ili u najblažoj varijanti plagiranja. Cilj nije važan i često je opravdavao sredstva.
U nastavku je dat pregled razvoja kôda i šifri s naglaskom na važnijim povijesnim kodovima i šiframa. Posebno je naglašen informacijski aspekt povezanosti kôda i poruke. Krajnji je cilj ukazati na potrebu tretiranja svih dimenzija osiguranja poruke i pravilnog vrednovanja svih njezinih svojstava bez obzir na konačni cilj.

2. U početku bijaše…  (Εν αρχή ην ο λόγος..)

Elaborirati detaljnije sva počela i odrednice civilizacije, posebice zapadne,  bi bio opsežan posao.  "U početku bijaše Riječ" (Ivan 1:1-3) je hrvatski prijevod prve rečenice iz Evanđelja po Ivanu (Biblija,2011). Dio je to Biblije, knjige koja je   istočnik  i odrednica onoga što se danas kolokvijalno zna nazivati zapadnom ili europskom civilizacijom.  U originalu koji je Ivan zapisao na grčkom, tadašnjem 'službenom jeziku' rečenica završava riječju 'Logos'. Upravo u toj rečenici i posljednjoj riječi je sadržana bit svega što će postati osnovom  teorijskih  rasprava kako u filozofiji  tako i u drugim znanostima koje će se oblikovati kasnije. 'Logos' se može striktno odnositi na unutarnju misao koja se izražava prema okolini, riječima ili drugim oblicima komuniciranja. To posredno znači da unutarnja misao znači poimanje stvarnosti i potrebu njezinog artikuliranog izričaja. Na taj se način svakoj misli pridružuje odgovarajući pojam. Premda grčki jezik posjeduje i riječ 'Oros' da bi se označila misao ili pojam o nečemu što zahtijeva vanjsku manifestaciju te se dvije riječi ne izjednačavaju u prijevodima. 'Logos' ima više različitih značenja u različitim kontekstima kao što su: račun, razlog (kauza),  komunikacija, nauk, namjera, propovijedanje, razum, govorenje  i vijesti.
( http://hr.wikipedia.org/wiki/Logos, pristup 15.12.2012.)
Spomenuta rečenica je važna za  temu kojom se bavi ovaj rad.  Premda nije dio prve  pisane knjige u povijesti čovječanstva, ova kratka rečenica sublimira sve ono što će u našem vremenu izrasti u informacijsku znanost. Poredamo li navedene pojmove određenim redoslijedom dobit ćemo kronološki red razvoja ljudske komunikacije od početka pa do današnjih dana. Razum, razlog i namjera su pojmovi koji se mogu postaviti u prapovijest, vrijeme kad je homo sapiens pokušavao pojmiti ono što ga okružuje. Razum je osnova tog poimanja, ali sam razum nije dostatan za taj proces ako ne postoji razlog i namjera. Onog trenutka kad je nešto razumom obuhvaćeno, namjerno ili nenamjerno s razlogom ili bez razloga proces završava tek u jednoj fazi. Slijedi potreba da se pojmljeno na neki način pospremi za budućnost. Zapravo počinje nauk. Proces je to klasificiranja i stvaranja obrazaca po kojima će se u budućnosti na različite načine prepoznavati već iskušano. Nauk je posljedica ali i okidač namjere jer čovjek osim potrebe da nešto nauči i zapamti ima potrebu i namjeru da naučeno prenese i ostalim članovima zajednice u kojoj se nalazi. Čak i ako je sam poput Ivana na Patmosu!
Svjestan sveukupnosti svoje okoline čovjek je bio primoran stvoriti obrazac kojim će moći izraziti ono što je pojmio. U povijesnom razvoju taj se trenutak može fiksirati na početak stvaranja  niza artikuliranih glasova koji će osim svojeg oblika nositi i smisleni sadržaj. Posljedica takvih potreba rezultirat će aktivnostima poznatim pod nazivom govorenje i pripovijedanje. S aspekta informacijskih znanosti ovo je povijesni trenutak u kojem se pojavljuje fenomen komunikacije. Komunikacija sa sobom donosi još jedan aspekt smisla i sadržaja informacija, jer je nužno suglasje u poimanju izgovorenog i prenesenog.
Poseban značaj u komunikaciji osim bipolarnosti realizirane kroz osnovnu komunikacijsku os/kanal odašiljač-primatelj, ima informacija koja se u tom kanalu prenosi. Informacija kao novitet se u tom kanalu zna spominjati i pod pojmom vijest. Premda vijest i informacija nisu u potpunosti sinonimi nedvojbeno je da je vijest u većini slučajeva informacija. Ova tvrdnja se može bazirati na jednoj od definicija informacije koja kaže da je informacija „sve ono što otklanja neodređenost i nepoznatost“. Inače u literaturi se može sresti sijaset definicija informacije kojima je koncept tog pojma doveden u vezu s pojmovima: ograničenje, komunikacija, kontrola, podatak, forma, pouka, znanje, značenje, razumijevanje mentalnih podražaja, uzorak, percepcija, zastupanje i entropija   (vidi npr. http://searchsqlserver .techtarget.com/definition/information, pristup 15.12.2012. ).  Razmatranje pojedinog pojma otvara pojedinačni koncept čime je informacija svojom definicijom vezana upravo za pragmatični aspekt tj. za svrhu i korist koju može osigurati svojim sadržajem. Konačno pragmatički aspekt informacije postavlja u središte i komercijalnu vrijednost koju može sa sobom nositi informacija kroz njezinu ekonomsku valorizaciju. Drugim riječima svaka informacija posjeduje vrijednost koja se može prikazati ekonomskim/financijskim ekvivalentom kroz račun. Pri tome se značenje pojma račun može kroz povijest promatrati jednako uz neznatne varijacije.
Navedeni redoslijed pojmova predstavlja povijesni raspored ljudskog poimanja okoline i svega što je utjecalo na njegov razvoj. Cilj je ovog rada uspostaviti vezu između informacije, njezinog općeg značenja u određenom povijesnom trenutku uz tumačenje osnovnih teorijskih i tehničkih postavki. Pri tome rad tretira i tehničko- tehnološke aspekte komunikacije kao načina prijenosa i širenja informacija. U velikoj mjeri se prati povijesni raspored faza razvoja i usavršavanja svih elemenata komunikacije i prijenosa informacija.  

2. U početku (ipak) bijaše…pojam   

Poimanje je proces. Proces kojim se spoznaje određena datost. Kao takav nužno ima svoj početak ili trenutak kad počinje poimanje. Praktični rezultat poimanja je formiranje pojma i svijesti o njemu. U logici se Pojam definira kao misao o biti (osnovi) onoga o čemu mislimo i o bitnim svojstvima toga o čemu mislimo, opće je obilježje. Osnovna su obilježja pojma: sadržaj koga čine sva bitna svojstva koja nešto čine onim što jest, opseg predstavlja skup nižih pojmova koji se mogu podvesti pod određeni pojam, doseg je broj pojedinačnih predmeta/realiteta na koje se pojam odnosi.( http://hr.wikipedia.org/wiki/Pojam, pristup 12.12.2012.) Osnovna tvrdnja ovog rada sadržana u tezi da komunikacija počinje usvajanjem niza pojmova koji se dovode u određenu vezu, oblikuju u određenu formu podatnu za  kasnije transformacije i zatim izmjenjuju između učesnika komunikacije. U osnovi stroge formi ove teze je tvrdnja da komunikacija kao proces počinje upravo spoznajom o potrebi za komunikacijom, dakle poimanjem same komunikacije u općem smislu koja će konkretizaciju dobiti formiranjem nečega što se u komuniciranju naziva porukom. Poruka je dakle forma sačinjena od prikladno i podesno povezanih pojmova usmjerenih s određenim ciljem, namjerom i nakanom. Poznavatelji važećih teorija o pojmu mogu neke od navedenih stavova osporiti samo pod uvjetom da inzistiraju na pojedinačnoj teoriji. Naime s aspekta formalističke teorije poruka će biti sačinjena od pojmova koji će biti u poziciji elemenata suda i prosuđivanja, s aspekta psihologističke teorije svi će pojmovi u poruci će biti predodžbe nečega. Nadalje, u skladu s nominalistima poruka će biti forma sačinjena od riječi, naziva i termina zapisanih na određeni način. Ostale teorije su obuhvaćene tvrdnjom da su pojmovi u poruci u posebnim odnosima čime poruka dobiva puni smisao i svrhu.
Poruka je, dakle sačinjena od međusobno povezanih pojmova, pa se pojam može promatrati kao osnovni gradbeni element ili elementarna gradbena čestica. U naslovu ovog rada se spominje još jedan pojam bitan upravo u ovim okvirima povezivanja pojmova a to je kod i kodiranje kao aktivnost. Kod je u općem smislu sustav znakova ili simbola pomoću kojega se ostvaruje komunikacija. Obično je to lista ili popis svih znakova s njihovim opisom uz proceduru po kojoj se ti simboli slažu. i opis tih znakova.
Sa aspekta teorije informacija kao pojam se koriste pojam, podatak ili informacija čime sve spomenuto ima i recentno značenje u svjetlu teorije informacija. Pri tome nerijetko dolazi do pojmovne konfuzije pri definiranju u okvirima informacijskih znanosti što je posljedica nedefiniranosti osnovne znanstvene jezgre informacijskih znanosti. To obično rezultira izostankom jednoznačnosti pojedinih pojmova ili njihove krive uporabe i po mjestu i po značenju.
Obzirom na navedena osnovna svojstva pojma, za daljnje razmatranje je potrebno odrediti svojstva poruke kao niza povezanih pojmova. Poruka se pri tome može smatrati (složenom) informacijom čime dobiva na značenju i „težini“ uopće. Kao skup međusobno povezanih pojmova/podataka/informacija poruka ima određena svojstva. Ta su svojstva najprije prihvaćena u području izučavanja jezika. Kako se jezik u kontekstu ovog rada promatra kao viša instanca glasovne i govorne artikulacije pojmova i njihovog značenja svojstva mogu biti primijenjena na proučavanje poruka. Na taj se način struktura poruka i informacija promatra s tri aspekta ili tri dimenzije jezika i jezičnih znakova. To su:

  • sintaktička – (Morris, 1971)  dimenzija međusobnih odnosa znakova/simbola korištenih u jeziku,
  • semantička – dimenzija sadržana u odnosima između znakova i okolne zbilje koja ne pripada jeziku formalno,
  • pragmatička - (koju je uveo Morris, 1946) dimenzija koja proučava znakove u odnosu na ljude kao njihove korisnike i svrhu u koju se koriste. U tu je svrhu potrebno definirati korisnost informacije što će biti učinjeno kasnije.

2.1. Znak, kod i sintaksa kao nužnost

Spoznaja se uobličuje u pojam odnosno pojam se jednoznačno veže za materijalni ili nematerijalni fenomen. Osigurati trajnu i valjanu uporabu spoznatih pojmova se može samo ako se osigura oblik u kojem će ih biti moguće ponovno interpretirati u trenutku potrebe. Čovjek je spoznajući sebe i svoju okolinu bio primoran otkriti ili osmisliti načine koji će to osigurati. Prvo se je morao početi glasati, a zatim to glasanje uobličiti u niz smislenih glasova čijom će kombinacijom odrediti svaki pojam i imenovati svaki predmet, osobu  i pojavu kojom je okružen. Na ta je način uistinu riječ početak ljudskih smislenih komunikacija. Pri tome je nužno da određeni pojam ima za učesnike u komunikaciji isti smisao. Posljedično to znači da je  komunikacija neka vrsta dogovora učesnika u svim dijelovima i oko uporabljenih elemenata. Premda su ovo odnosi koji su smješteni u praskozorje civilizacije istovremeno se pojavljuju sve tri dimenzije komunikacije.
Sintaktička dimenzija jezika/poruke/informacije podrazumijeva  postojanje kôda - niza simbola. Nizanje tih simbola je kodiranje i zahtijeva poštivanje određenih pravila. Pravilima se osigurava smisao koji ne mora uvijek biti jednoznačan, što je nedostatak kodiranja odnosno pridruživanja smisla pojedinim kombinacijama znakova. Ako jednoznačnost nije osigurana mogući su sinonimi ali i homonimi. To može u komunikaciji predstavljati ozbiljan problem, ali može u određenim situacijama značiti i dodatnu mogućnost.
S tehničkog stanovišta komunikacija se odvija u komunikacijskom kanalu na čijim krajevima su učesnici. Kanal je smješten u okolinu koja može na neki način biti smetnja ispravnoj komunikaciji bilo da oštećuje, sprečava  ili uništava poruku ili predmet komunikacije. Eliminiranje takvih mogućnosti je moguće osiguranjem zaštite komunikacije odnosno prijenosa poruke. Osnovni način zaštite se postiže upravo primjenom odgovarajućeg kôda, specifičnog načina kodiranja, razumljivog učesnicima komunikacije. Međutim, kodiranje pruža mogućnost ekskluzivnosti  i izdvojenosti od okoline, ali i mogućnost zlouporabe. Kodiranje uključuje mogućnost sakrivanja dijela poruke ili poruke u cijelosti. Na taj se način ograničava broj učesnika u komunikaciji što je kroz povijest omogućavalo formiranje različitih udruženja koja su često bila i tajna, a nerijetko i nedobronamjerna. Kodiranje mora često osim sigurne komunikacije omogućiti i određeni vijek trajanja poruke. Tvorac poruke ili odašiljač će nekad htjeti poruku ostaviti u trajno naslijeđe onima koji dolaze pa tada kôd i kodiranje mora biti maksimalno zaštićeno. Odnosno kôd i kodiranje bivaju složeni a poruka treba imati trajni karakter.
Talijanski pisac Italo Calvino informacije i poruke dijeli u dvije grupe:

  • temporalne   - informacije i poruke organizirane na način da dugo traju i zauzimaju što veći vremenski period. Sve takve informacije zahtijevaju pažljivo kodiranje i vremenski pouzdane i trajne nositelje. Kao primjer takvih informacija navodi piramide ili građevine poput Kineskog zida,
  • spacijalne – informacije i poruke namijenjene što široj publici s nakanom da u što kraćem vremenu obuhvate što veći prostor. Takve informacije ne zahtijevaju složeni kôd niti složeno kodiranje a i nositelji ne moraju imati trajni karakter.

Navedenu podjelu potkrjepljuje izjavom: „Svaka priča ima logičku strukturu. Svaka priča započinje mišlju“(Calvino, 1967)(Bonura,1972 )(Celati, 1998).
Kodiranje je prema svemu rečenom uvjetovano nakanom i svrhom koju se želi postići porukom u komunikaciji s poznatim ili nepoznatim primateljem. Pri tome je važnost poruke slijedeći odlučujući faktor u cijelom procesu. Kad se veza između pošiljatelja i primatelja iz bilo kojih razloga prekine na način da proces kodiranja i dekodiranja nije moguć na jednostavan način, tumačenje poruke postaje složen proces odgonetavanja. Frapantna je činjenica koliko je poruka u povijesti ljudskog roda zaboravljeno i naknadno otkriveno uz ogroman trud da budu protumačene na pravi način. Prije kratkog pregleda kroz povijest kôdova i kodiranja u ovom radu zbog objašnjenja svrhe poruke je dobro razmotriti i kvantitativnu stranu komuniciranja kao procesa upravljanja porukom.
Neka je u komunikacijskom kanalu (slika 1.) između pošiljatelja i primatelja odaslana poruka čija je količina informacija Q. Prvi problem koji se javlja je mjerenje količine informacije. Obzirom da je informacija nematerijalna kategorija mjerenje pričinjava određeni problem. Kako ne postoji „uteg“ kojim bi se primarno „izvagala“ informacija ostaje da se vrednovanje izvrši kroz neke sekundarne faktore ili posljedice koje informacija može izazvati po korisnika ili njegovu okolinu. Mjerenje utjecaja dozvoljava određivanje maksimalnog učinka na korisnika ili okolinu pa se time informaciji može pridijeliti apsolutna vrijednost |Q|. Kako sam učinak procjenjuje korisnik ili okolina vrijednost će uvijek biti manja ili u krajnjem slučaju jednaka toj apsolutnoj vrijednosti. Kodiranjem se ta vrijednost može povećati do |Q|.
Drugi problem su smetnje koje se u komunikaciji mogu javiti. Izbjegavanje smetnji ili zlonamjernih utjecaja na sadržaj poruke se može riješiti primjerenim načinom kodiranja. Pošiljatelj u takvim okolnostima mora računati između ostalog na tip primatelja i vrijeme koje će za komunikaciju biti potrebno. Kod temporalnih poruka pošiljatelj nije opterećen tipom primatelja nego načinom pripremanja poruke i nakanom da poruka ima trajni karakter. U tom se slučaju inzistira na pouzdanom i sakrivenom kodu koji će spriječiti bilo kakvu zlouporabu ili način na koji će poruka biti uništena. Pošiljatelj računa da će se u budućnosti naći primatelj koji će biti u stanju dekodirati poruku. Potvrdu navedenog se može naći na sve strane na Zemlji bez obzira na oblik poruke ili način na koji je ona odaslana. Na primjer (Lunde, 2010):

  • petroglifi  - poruke slikovnog tipa ostavljene na zidovima pećina nose određenu poruku, premda je vrijeme nastajanja faktor koji nije toliko bitan. Sam sadržaj poruke ovisan je o promatraču i načinu na koji će pokušati dešifrirati poruku
  • klinasto pismo i glineni mezopotamski žetoni se danas objašnjavaju kao pragmatička primjena kôdnog sustava u ekonomskim poslovima odnosno knjigovodstvenim okvirima perzijskog imperija
  • alfabet će označiti vezivanje kôdnog i glasovnog sustava uz pokušaj bijektivnog pridruživanja glas-slovo/znak.
  • različiti numerički sustavi koji nastaju u periodu od 4000 g pr.Kr - 1000 g po. Kr.
  • slikovna i hijeroglifska pisma su pak najrašireniji oblik kodiranja na svijetu.

Kad je prijenos poruke značio prijenos stavova, vjerovanja i ideologija kodiranje je zahtijevalo formiranje takvih okruženja koja su egzistirala kao tajna društva, sekte ili organizacije. Potreba prikrivanja poruke je u takvim okolnostima rezultirala aktivnostima koje se mogu smatrati umijećem. Između ostalih to su(Lunde, 2010):

  • transpozicijske šifre i supstitucijske šifre u kojima slova mijenjaju mjesta
  • labirinti u građevinarstvu
  • šifre zasnovane na frekvencijskoj  analizi izvornog jezika
  • rešetkaste šifre (Girolamo Cardano) sustav rešetke poznat pošiljatelju i primatelju.

U vrijeme svjetskih ratova kodiranje je razvijeno do neslućenih razmjera jer je sigurnost poruke značila prednost u ratovanju i osiguravala konačnu pobjedu. Međutim ratni su kodovi postojali i ranije. Neki od njih su(Lunde, 2010):

  • spartanski skital – 7. Stoljeće pr. Kr. – transpozicijsko šifriranje
  • tabula recti – (Alberti) – šifra tzv. Cezarovog progresivnog pomaka poznata kao neprobojni kod
  • velika šifra Luja IV. zasnovana na supstitucijskoj šifri
  • „Enigma“ uređaj za šifriranje njemačke vojske u II. svjetskom ratu
  • šifre iz perioda hladnog rata.

Osim navedenih kodova postoje i kodovi vezani za ljudske aktivnosti i ljudsko ponašanje kao što su različiti kodovi primijenjeni u prometu ili mističnim sektama, proricanju ili tumačenju snova.
Pojavom i razvojem računala kodiranje postaje dio stalnih aktivnosti a kriptografija – umijeće kodiranja – dobiva moćno sredstvo kao pomagalo za formiranje novih oblika šifri i kôdova. Elektroničke naprave i računala omogućavaju prijenos poruka na velike udaljenosti. No pri tome je poruka izložena različitima oblicima ugroze. Na taj način čitav proces zahtijeva pažljivo oblikovanje poruke i pažljivu organizaciju prijenosa. U informatici se uvriježila popularna šablona nazvana „Alice, Bob i Eve“ modifikacija ranijeg tumačenja  komunikacije tipa :osoba A i osoba B uz prisutnost osobe E koja nastoji ometati ili spriječiti komunikaciju. (Schneier, 2004)


Slika 1. Komunikacijski kanal

Nakon pregleda nekih važnijih ljudskih pokušaja kodiranja i načina zaštite važnih poruka može se primijetiti da su neka od moćnijih rješenja zapravo imitacija prirodnih sistema i šablona. Mogućnosti sadržane u oponašanju niza prim brojeva i kombinacija s prim brojevima su često rabljena u kodiranju i šifriranju. Neke od tih kodova su ljudi prepoznali, premda ne i njihovu potpunu svrhu. Ipak dva kôda ili šablona zadivljuju svojom primjenom i mogućnostima.

Prvi je genetski  kod  (slika 2.). Matrica je to utisnuta u svaki živi organizam s listom uputa za njegovo funkcioniranje i reprodukciju. Detaljan popis svojstava kodiran je do nivoa boje očiju ili npr. sklonosti ka glazbi. Kombinacija kromosoma i varijacija gena određuje osobnost svakog živog bića. Na koji se način prenose kodne poruke možda nije važno ali je impresivno i zadivljujuće u svojoj funkcionalnosti. Također, možda nije važno ni tko je koder ali je činjenica da je sistem kodiranja savršeno zaštitio od zlouporaba.

Slika:Genetický kód.jpg

Slika 2. Genetski kod – Shema prevođenja DNK  (izvor: Elzanowski A. u Ostell, 2010.)

Priroda je svoj kodni sustav ponudila kroz matematiku (slika 3.). Bertrand Russel je jednom izjavio da čovjek broj nije izmislio već da ga je otkrio. Fascinacija jednostavne kružnice koja nudi kroz svoj opseg broj Pi ili π kao matematičku konstantu, (nazovimo je konstantom uvjetno) prikazuje prirodu kao savršenog kodera. Primjena broja π u znanostima je široka.

     https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRJRIwVnD8uibFUd_tduHQoa0yVHcUVEKIW_awSCn4WHQA03_PoTg                                        http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/95/FibonacciBlocks.svg/180px-FibonacciBlocks.svg.png

Slika 3.  a) Broj  π (PI)    i   b) Broj φ (Fi) (primjer popločavanja po osnovi Fibonaccijevog niza)

Drugi je broj vjerojatno s razlogom nazvan "Božanskim omjerom" ili „Zlatnim rezom“. Broj kojeg se može ekstrahirati iz Fibonaccijevog niza. Uzmemo li jedan dio Fibonaccijevog niza, 2, 3, 5, 8, te podijelimo svaki slijedeći broj s njemu prethodnim, dobit ćemo uvijek broj približan broju 1,618(2/3=1,5; 3/5=1,66; 5/8=1,6). Broj 1,618 jeste broj φ. Odnosi mjera kod biljaka, životinja i ljudi, sa zapanjujućom preciznošću se približava broju φ. Evo nekoliko primjera među živim bićima:

  • U košnici je uvijek manji broj mužjaka pčela nego ženki pčela. Kada bi podijelili broj ženki sa brojem mužjaka pčela, uvijek bi dobili broj φ.
  • Nautilus(glavonožac), u svojoj konstrukciji ima zadivljujuću spiralu. Kada se stave u odnos svaki spiralni promjer prema slijedećem dobije se broj φ.
  • Sjeme suncokreta u cvijetu raste u suprotnim spiralama. Međusobni odnos susjednih promjera rotacije je broj φ.
  • Podijelimo  li čovječju duljinu od vrha glave do poda  s duljinom od pupka do poda, dobivamo broj φ.( http://bs.wikipedia.org/wiki/Fibonaccijev_broj, uvid 1.12.2012)

Primjena broja φ u arhitekturi, posebno u doba renesanse je smatrana pravilom u  kojem je sadržana estetska ljepota tvorevine. Nagađanja oko postojanja „da Vinciejevog koda“ su također vezana za broj  φ. Vjerojatno je Genije i proniknuo dublje u zakonitosti tog odnosa. Recentnije izmjere piramida u Gizehu se, prema navodima onih koji su mjerili, stavljene u razne omjere stalno kreću oko ta dva broja ili njihovog međusobnog odnosa.
Iz navedenog se nameće  zaključak da skup simbola sam po sebi nije dostatan ako ne postoje pravila slaganja simbola u slijed koji čine kôd. Zvuk, znak, simbol pojedinačno može imati pridruženo značenje ali povezan s drugim znakovima daje pojam ili pojmove koji se  oblikuju u poruku. Pravila povezivanja simbola čine sintaksu jednog kodnog sustava. I sam živi jezik je jedna vrsta kodiranja, pače, sve drugo kodiranje je i poteklo iz pravila koja su se formirala u okviru živog jezika. A živi jezik je stvoren oponašanjem zvukova prirode koja okružuje čovjeka. Sva živa bića govore, ali jedino čovjek ima nasušnu potrebu da govori, odnosno da nauči govoriti.

2.2. Sintaksa je nužna ali …

U komunikacije je, bez obzira na tehničku izvedbu, dislociranost i fizičku poziciju učesnika komunikacije kodiranje nužno. Zapravo nužna su pravila i sintaksa prema kojoj će se  kodirati i/ili dekodirati poruka.  Međutim, iz svih navedenih primjera je jasno da sama sintaksa koliko god bila nužna nije i dovoljna.  Svaka je poruka, napisan prema određenoj sintaksi, istovremeno usmjerena prema primatelju s  ciljem da se ostvari određena nakana. Pragmatički aspekt poruke, informacija sadržanih u njoj, određuje druge dimenzije komunikacije. Svrha je određena onim čemu se teži, odnosno onim što se želi postići. Način na koji će se cilj ostvariti ne ovisi samo o poruci i obliku poruke, ali je to zasigurno odlučujući element. 
Zato je kodiranje i šifriranje s pragmatičkog aspekta način zaštite i sigurne realizacije ciljeva koji su postavljeni porukom i komunikacijom. Premda to nije predmet ovog razmatranja nužno je naglasiti da komunikacija ovisi i o ponašanju ili bolje kvaliteti ponašanja učesnika u komunikaciji. To znači da osim sintakse po kojoj se formira poruka moraju postojati i pravila ponašanja koja garantiraju pravilan prijenos poruke i realizaciju ciljeva dogovorenih između učesnika a postavljenih pri komuniciranju.  George Gerbner postavio linearni model komunikacije s deset komponenata (slika 4.)( Morgan, 2011). Prema njemu komunikacija teče na način da:„Netko opaža događaj i reagira u situaciji kroz neko sredstvo da bi materijali postali dostupni u nekom obliku i kontekstu imajući sadržaj s nekom posljedicom“.  Premda je ovaj model linearan ne uzima u obzir činjenicu da je komunikacijski kanal najčešće alterirajući i da pošiljatelj i primatelj u komunikaciji mijenjaju uloge prema potrebi i situaciji.  Njihove pozicije ovise i o njihovom ponašanju za vrijeme komunikacije. 

Slika 4. Grebnerov model komunikacije

Jednako tako je komunikacija izložena utjecajima okoline,  koja ne mora uvijek biti dobronamjerna. U tim slučajevima je poruku i čitavu komunikaciju potrebno zaštiti na primjeren način. Kad se poruka i komunikacija štite od oštećenja ili uništenja  kodiranje dobiva novo značenje. Zaštita uvijek predstavlja na određen način tajnu komunikaciju odnosno djelomično ili potpuno tajni način realizacije. Međutim, bilo kakvi uvjeti da su sva tri aspekta poruke: sintaktički, semantički i pragmatički,  moraju biti zadovoljena. Ti su aspekti međusobno vezani i uvjetovani.

3. Komunikacija i informacija

Gerbnerov model komunikacije vezuje opažanje događaja situiranog u neko okruženje koji zahtjeva dostupna sredstva koja će sadržajno uobličiti reakciju da bi izazvala željenu posljedicu. S informatičkog stanovišta model se može promatrati i kvantitativno na nivou sadržaja informacije koja se prenosi komuniciranjem, iako Gerbner ne spominje informacije izrijekom. To nije niti nužno jer se i pri materijalnom komuniciranju ipak komunicira i prijenosom informacija.
Količina informacija koje se prenosi u komunikaciji je mjeriva, barem u elektroničkim komunikacijama. U telekomunikacijama su se govorne poruke također mjerile brojenjem riječi koje se šalju primatelju u svrhu određenja financijske naknade za uslugu osiguranja komuniciranja. Zanemarimo li svrhu i okruženje komunikacije svaka će poruka nositi određenu količinu informacije Q. Ukoliko je komunikaciju potrebno osigurati na bilo koji način  nužno je osigurati primjereno kodiranje/šifriranje. Time se količina informacije povećava, najčešće kroz zalihost ΔQ,  pomoću dodatnih mehanizama šifriranja i kodiranja. ΔQ jest količina koja na određeni način opterećuje komunikaciju ali je nužna za njezinu sigurnost. Pri tome se zalihost može pojaviti u istom obliku u kojem se pojavljuje i poruka što nije nužno.
Ako se uzme primjer piramida može se kameni obujam promatrati kao pakiranje ili zalihost koja čuva originalnu poruku za primatelja kojem je upućena i koji će je razumjeti. Tako postaje jasniji stav Itala Calvina o temporalnim informacijama, ali i problem kojeg imaju učesnici komunikacije u takvim situacijama. Moglo bi se reći da spacijalne okolnosti prema svemu rečenom mogu zadovoljiti samo komunikacije s lakim i jeftinim informacijama. Bilo bi k tome tako da u modernim potrošačkim i komercijalnim uvjetima nije profit konačni cilj. Zato Calvino spacijalnu komunikaciju s pravom naziva hitom. Hit ima za cilj ostvarenje maksimalne dobiti u što kraćem roku.  Ako se ovakav koncept usporedi s Greb modelom jasno je da posljedica ili cilj ne zahtijevaju veći trud oko kodiranja, ali da kodiranje mora biti učinkovito, djelotvorno i vremenski ograničeno. Prema Calvinu postoji i hibrid ili granični slučaj koji će zadovoljiti obje vrste komunikacije: i temporalnu i spacijalnu. Takve će poruke zadržati važnost u obje dimenzije: vremenu i prostoru u obliku evergreena.

3.1. Realizacija i nositelji poruke  

Može se postaviti hipotetičko pitanje: Jesu li se morali graditi monumenti poput piramida da se osigura prijenos poruke?
Na to pitanje odgovor može dati jedino graditelj objašnjenjem svoje nakane i ciljem koji se želio ili želi postići.  Potrebno je uzeti u obzir da će pošiljatelj poruku „upakirati“ u materijal kojim raspolaže i za kojeg misli da će ispuniti svrhu i ostvariti postavljeni   cilj. Ako se tako pristupi problemu može se jasnije sagledati kompletna povijest znanosti i potreba za promjenama kakve su bile u doba humanizma i renesanse. Vjerojatno je razvoj znanosti i potreba za širenjem spoznaje dovela do razvoja knjige na način i do oblika kakav danas poznajemo.
U današnjim uvjetima poruka može imati posebno izraženu dimenziju koja se mjeri kao ekonomska korist ili iskoristivost, a zaštita osigurana kroz kôd, kodiranje  i šifriranje dobivaju poseban značaj. Ako se mora štiti interes učesnika u komunikaciji onda se o svim elementima komunikacije mora pažljivo razmišljati. U potrošačkim okvirima poruke prema krajnjem korisniku – potrošaču moraju biti takve da garantiraju pravilan ekonomski tretman. Kao nikad do sada svijet vrvi plagijatima i krivotvorinama koje imaju isključivo ekonomski karakter.
Kodirati poruke u takvim okvirima se mora na različite načine i s različitim sredstvima. Kako u potrošačkim okvirima primatelj, kad kupuje „poruku“, mora bit siguran u njezinu kvalitetu prodavatelj/pošiljatelj mora poslati jasno čitljivu garanciju. Mora kodirati i šifrirati. Kakav će bit sadržaj zaštite čak nije nit bitno, bitna je sigurnost. Zaštitna poruka može biti pismena, slikovna ili zvučna samo mora biti učinkovita.
Posebno se u ovakvim okvirima može istaknuti Infraredesign© tisak kao kombinirani način kodiranja klasičnim oblikom poruke otisnutim posebnom bojom čitljivom samo pod infracrvenim osvjetljenjem. Nemogućnost falsificirana, (ako se izuzme isti način izrade ali tbi se već moglo proglasiti kloniranjem) je osnovna prednost ove tehnike primjenjive na svim materijalima na koje se može pouzdano aplicirati boja senzitivna na infracrvenu svjetlost.
(Žiljak at all, 2009).   
Međutim, problem zahtijeva drugačije rješenje u virtualnim okvirima. Jasno je da je eksponencijalni porast ukupnog znanja doveo do otkrivanja računala jer bi se čovjek-znanstvenik bez njih izgubio u količini znanja lutajući i otkrivajući već otkriveno. I bez računala se to ipak događa. Kad se komunikacija odvija u  okolnostima računalnih mreža i magnetskih medija osiguranje poruke i komunikacije prelazi u druge okvire s drugim nadležnostima.

4. Zaključak

Danas se čini da svi drugi mediji gube trku s ICT mogućnostima, rješenjima  i napravama.  Ipak u komunikaciji se kodiranje i šifriranje može izvoditi na više načina. Jednako tako se mogu steći uvjeti u kojima se kodiranje mora ostvariti zvukom, bojom ili nekim drugim materijalom. Kodiranje i zaštita bojom kao u slučaju Infraredesign© tehnike tiska jest originalno rješenje u ljudskim komercijalnim okvirima s materijalnim (ne virtualnim) rješenjima. Priroda je to već odavno ugradila u stvorenja sposobna da se prikriju mimikrijom. Može se postaviti pitanje: jesu li slikari znali za takvu mogućnost? Da li je postojala mogućnost infrared uvida bez tehničkih rješenja kojima raspolažemo danas? Ako je Leonardo štitio svoj rad vještinom zrcalnog pisanja jeli možda znao i nešto više od toga? Jesu li templari osim što su donijeli spoznaju o zlatnom rezu u Svetom gralu sakrili i nešto drugo? 
Promatrano kroz povijest, jedno je sasvim sigurno: Poruke koje su ostavljene uz zamršenu šifru čekaju primatelja koji će razumjeti njihov smisao i upotrijebiti ih na pravi način. Inače kako protumačiti ono što su ostavile  iščezle civilizacije za sobom ako ne kao upozorenje i/ili naputak kako se ponašati u uvjetima sličnim onima u kojima su oni iščezavali.        

Reference

  •  ***, Biblija, Krščanska sadašnjost, Zagreb, 2011., ISBN: 978-953-151-403-8
  • Morris, Ch.: Writings on the General Theory of Signs. The Hague: Mouton, 1971., p. 301-303.
  • I. Calvino, I., Le Monde des livres, in «Le Monde», 25 aprile 1970, citato in G. Bonura, Invito alla lettura di Italo Calvino, Mursia, Milano, 1972
  • Calvino, I.: Ti con zero, Torino, Einaudi, 1967.
  • Celati,C.: Il grande giocator calvino, Dalla rivista Riga. Numero 14 dedicato alla rivista «Ali Babà». Marcos y Marcos, Aprile 1998. Milano)
  • Lunde, P.: Tajne kodova, Liber, Zagreb, 2010, ISBN 978-953-6045-97-6
  •  Schneier, B.: Secrets and Lies: Digital Security in a Networked World, Wiley, 2004,  ISBN-13: 978-0471253112
  •  Ostell J.: The Genetic Codes, National Center for Biotechnology Information (NCBI), Bethesda, Maryland, ZDA
  • Morgan, M.:George Gerbner (A Critical Introduction to Media and Communication Theory),  Peter Lang Publishing; First printing edition, 2011, ISBN-13: 978-1433117015
  • Ivana Žiljak,I.; Klaudio Pap, K.;  Jana Žiljak Vujić,J.:  The print of the double picture and INFRAREDESIGN in the space of the security graphics,  36th International Research Conference,  Advances in Printing and Media Technology, Stockholm, Sweden, 2009

 

Patrik Ervells latest collection is ironically titled “Software”ADIDAS ORIGINALS TUBULAR SHADOW. In the notes from the presentation, Ervell says he was interested in developing tension between nostalgia and sci-fi,NIKE ZOOM WINFLO 3 and even included 90s cyberpunk amongst his influences. Ervell developed this point of view by creating an imaginary software company called Idegen software systems. He then re-appropriated the company’AIR JORDAN XXXI MENs logo in several of the collection’s garments. Elsewhere,MBT TARIKI MEN mohair coats with oversized lapels made an appearance alongside mock neck tees,NIKE AIR JORDAN RETRO 5 police-inspired ribbed sweaters,MBT FORA GTX WOMEN flight bombers, and polyurethane leather coats. The setting was also suitably dystopian, and the resulting ambiance was something akin to if the creators of Deutschland 83 and Hackers met up and decided to create a collection… We mean that as a compliment.Yesterday afternoon,JORDAN CP3 IX MEN artist JR spent the day working on his latest collaborative piece with Daniel Arsham in Greenpoint,NIKE AIR MAX 90 Brooklyn,MBT KIMONDO GTX MEN NYC. Connecting the lines between art, architecture, dance and theater, Daniel Arsham has been known to subvert existing architectural structures in unconventional,NIKE CLASSIC CORTEZ NYLON playful ways; confusing and confounding the expectations of space and form. Source: Street Art News .