Poznato kao nepoznato: prezentiranje Ukrajine (Galicija) kroz informacijski komunikacijski sustav

The known as the unknown: the presentation of Ukraine (Galicia) through the system of information and communication

Jevgenij Paščenko, Kristijan Dobroslav Zuzija

Sažetak

Suvremeni informacijski i komunikacijski sustavi pružaju široke mogućnosti za dostup različitim vrstama informacije. Međutim isti sistemi sudjeluju u stvaranju netočnih vizija. Određeni modeli informacije nastupaju kao poznate, ali njihov sadržaj često može biti pogrešan ili netočno definiran. Naša konstatacija se ilustrira na primjeru nekih predodžbi povezanih s Ukrajinom. Jedan od rasprostranjenih u hrvatskoj društvenoj svijesti je pojam Galicije. Mada je prisutan u informativnom fundusu, nije dovoljno konkretiziran. Hrvatska ukrajinistika teži razjasniti pojam. Referat daje prikaz pojma Galicija kroz knjigu, pripremljenu studentima diplomskoga studija ukrajinistike.

Ključne riječi: Ukrajina, priznanje Hrvatske, Galicija, ukrajinistika

Abstract

Contemporary information and communication systems offer a broad spectrum of possibilities for access to various forms of information. However, the same systems play a role in creating incorrect portrayals. Certain information may appear to be known, but their content can often be false or imprecisely defined. Our ascertainment is illustrated with the examples of several notions concerning Ukraine. One of the more widespread notions present in Croatian social awareness is the term Galicia. Albeit it is present in the information holdings, it is not precise enough. Ukrainian studies in Croatia strive to clarify the term. The report gives a representation of the term Galicia throughout the book, which was prepared by students of the graduate program of Ukrainian studies.

Keywords: Ukraine, Croatia’s acknowledgment, Galicia, Ukrainian studies

Katedra za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu ostvaruje predstavljanje Ukrajine kroz pokrenuti od 2008. biblioteku Ucrainiana Croatica. Projekt je zamišljen kao svojevrsni put kroz Ukrajinu putem prevođenja znanstvenih tekstova ukrajinskih eminentnih autora. Prijevodi ostvaruju se na diplomskome studiju studentima pete godine ukrajinistike, kao jednog od dva predmetnoga studija. Pripremaju se tematski blokovi koji ocrtavaju Ukrajinu kroz regije na zamišljenom putu od Hrvatske prema Ukrajini. NA takav način predočena je Zakarpatska Ukrajina, Ukrajinski Karpati, zatim slijedi ukrajinska Galicija. Prevedeni radovi su podijeljeni u nekoliko poglavlja koja su usmjerena na pitanja povijesti, crkve, ukrajinsko-hrvatskih veza, migracijskih kretanja, sve do sredine prošloga stoljeća.

Knjiga s obzirom na vremenski okvir počinje teme, aktualne u srednjemu vijeku, u dvanaestom stoljeću, s ujedinjavanjem Volynja i Galicije u Galyc'ko-Volyns'ku državu koja je ubrzo postala jednom od bitnih središta administracije i kulture, a nakon pada Kyjiva produžila postojanje državne organizacije u Ukrajini na cijelo jedno stoljeće. To je područje bilo od vrlo velike važnosti i mnogi izvori informacija kojih imamo danas, poput ljetopisa, su bili sačuvani upravo tamo. Kao najutjecajniji vladar te države se ističe Danylo Romanovyč, često zvan Danylo Galyc'kyj, čiji je uspon bio obilježen mnogim unutrašnjim i izvanjskim sukobima u državi, a međunarodni autoritet je dobio kraljevskom krunom danom od pape Inocenta IV. Kralj Danylo je gradio mnoge gradove po Ukrajini, kao obranu od Tatara, i jedan od tih gradova čiju je izgradnju nadgledao kraljev sin Lev je postao prijestolnicom ujedinjene Galyc'ko-Volyns'ke države u četrnaestom stoljeću, zamjenjujući prethodnu prijestolnicu Holm, a taj grad se zove Ljviv. Taj je grad i danas gospodarsko i kulturno središte Zapadne Ukrajine, a i administrativno središte Ljvivs'ke oblasti. Kroz povijest je on bio središte razvoja mnogih kultura; uz ukrajinsku, poljsku, židovsku i armensku, i upravo u njemu je djelovala prva tiskara na prostoru ukrajinskih zemalja, u kojoj je do 1913. tiskano tri četvrtine svih knjiga na ukrajinskom jeziku objavljenih u svijetu, što još jednom dokazuje koliko je bitan njegov utjecaj bio kao središte Galicije i kao centar kulture u Ukrajini općenito.

U drugome poglavlju ova se knjiga bavi sudbinom crkve u Ukrajini, njenim utjecajem na kulturu, a počinje nastankom druge najzastupljenije crkve u Ukrajini danas – nastankom grkokatoličke crkve na Brestskoj uniji (1596). Grkokatolička crkva je sinteza Bizanta i Rima, i prouzročila je veliki rascjep stanovništva, u kojemu je jedan dio bio za pravoslavnu, a drugi za grkokatoličku vjeroispovijest. Taj je događaj imao vrlo velik utjecaj na kasniju kulturu Ukrajine, a prouzročio je i europeizaciju zapadne Ukrajine. Ipak, ukrajinska crkvena kultura nije bila ugrožena, a crkvena umjetnost u Galiciji je sačuvala istočno-kršćanski svjetonazor, obogativši ga novijim europskim stilovima.

Kroz crkveno slikarstvo možemo vidjeti razvoj fenomena ukrajinske umjetnosti: gotiku, renesansu, manirizam, barok, rokoko. S vremenom se sve više napuštao ukrajinski nacionalni stil u korist realističnog uljnog slikarstva, no mnogi majstori su nastavili obogaćivati klasične kompozicije s elementima nacionalne kulture, koji su detaljnije opisani u samoj knjizi i uz primjere slika. To je prouzročilo mnogo kritike u 17. i 18. stoljeću, zbog imperijalne politike koja nije dopuštala slobodoumlje.

Jedno ime se javlja kao simbol ukrajinske Crkve, simbol duhovnosti nacije i crkvenog ujedinjena naroda – Andrej Šeptyc'kij. On je postavio zapovijedi o pravoj vjeri, o svjesnom kršćanstvu, i promovirao nacionalno domoljublje, i veoma utjecao na buduće naraštaje. On je bio metropolit ali i veliki političar, društveni djelatnik i mecena. Njegov autoritet je bio toliko velik da se ni boljševici nisi usudili dirati ga dok su provodili aktivnu ateističku propagandu, a on istovremeno širio kršćanske i domoljubne ideale i pomagao ukrajinskoj diplomaciji svojim utjecajem. I tijekom njemačke okupacije on iskazuje svoju poziciju, zastupa Židove, jer je cijenio ljudski život i poštivao svaku vjeroispovijest. Njegov život, poput duhovne epohe, je opisan od mladosti do smrti u ovome poglavlju.

Treće poglavlje se bavi utvrđivanjem nacionalnosti i književnim stvaralaštvom. Počinje sa situacijom u kojoj su se nalazili Ukrajinci u Habsburškoj Monarhiji. Galicija je bila najveća pokrajina austrijskog dijela Habsburške Monarhije. Naime, Galicija, Zakarpattje i Bukovyna su nakon 1848. godine bili neki od najbjednijih krajeva u Europi, što je uzrokovala većinom odsutnost osnovnih izvoznih proizvoda poput pšenice ili šećerne repe. Bilo je pokušaja industrijalizacije Galicije, no visokoindustrijalizirane provincije poput Bohemije i Moravske su lako uništile potencijalnu konkurenciju. Zemljoposjednicima provincije je također odgovaralo da ne provode ekonomske reforme kako bi zadržali jeftinu i brojnu radnu snagu. Iako legalno kmetstvo nije više postojalo, ono je bilo zamijenjeno takozvanim ekonomskim kmetstvom, to jest situacija se vrlo minimalno promijenila. Seljaci su nastojali pronaći bilo kakve dodatne izvore prihoda jer nisu mogli živjeti od svojih sićušnih parcela. Sve to je dovelo do masovnih emigracija i mnogi su Ukrajinci bili prisiljeni obići pola svijeta u potrazi za boljim mogućnostima. Istočni Ukrajinci su se preseljavali na Istok, na obale Tihog Oceana, a zapadni Ukrajinci su išli na Zapad do Brazila, Kanade i Sjedinjenih Država. Vrlo mali postotak Ukrajinaca je živio u gradovima u Ukrajini, gdje su većinom živjeli govornici poljskog jezika. Posvuda je vladala pasivnost i inercija, a diskriminacija Ukrajinaca se proširila na svim razinama. Zbog velikog razočarenja u Habsburgovcima, počelo se širiti i rusofilstvo. U to vrijeme se javljaju važne ličnosti, među kojima je Ivan Franko, poznat po svojim pripovijetkama, pjesništvom a kasnije i najpoznatiji i najutjecajniji ukrajinski književnik i domoljub u značaju kakvim je bio u prvoj polovici 19. stoljeća Taras Ševčenko. Stvaraju se udruge usredotočene na književnost, razvijaju se ukrajinske gramatike i rječnici. Događa se eksplozija književne i kulturne djelatnosti i vrlo se brzo širi nacionalna ideja. Ukrajinci Galicije su stekli ugled visoko organiziranih i društveno discipliniranih ljudi. Razvijaju se ukrajinske kulturne ustanove u Galiciji što kulminira otvorenjem tiska. Ukrajinski nacionalni pokret je ispunio prostore Galicije i time oblikovao Ukrajinsko društvo kakvo je i danas.

Četvrto se poglavlje bavi ukrajinsko-hrvatskim vezama, između ostalog i kroz povijest grada Lavova. Među prvim predavačima povijesnih disciplina na Filozofskom fakultetu Lavovskoga sveučilišta bio je Hrvat Toma Vučić, koji je predavao diplomatiku, heraldiku i numizmatiku na Krakovskome sveučilištu kad je sveučilište u Lavovu prestalo djelovati, a kad je bilo ponovno otvoreno nakon što je Austrija izgubila Krakov, vratio se u Lavov. Već je u njegovom liku vidljivo kako su Hrvati i Ukrajinci pod Habsburškom monarhijom surađivali. Lavovsko znanstveno društvo privremeno je odigralo i posredničku ulogu za Maticu hrvatsku koja u to doba nije imala izravnih odnosa s poljskim znanstvenim ustanovama. Odvijala se i prosvjetno-kulturna djelatnost galicijskih Ukrajinaca u Dalmaciji koji su dugotrajnim radom među pravoslavnim vjernicima uspjeli organizirati prvih tri grkokatoličkih župa u Dalmaciji. Potraga za boljim životom u drugim državama svijeta bila je uvjetovana teškom socijalnom i ekonomskom situacijom u kojoj su se nalazili Ukrajinci Galicije u prvoj polovici 19. stoljeća. Emigracija je bila pokušaj bijega od izgladnjivanja i moralnog ugnjetavanja koji se odvijao u Galiciji. Austrija nije regulirala migracijske procese zakonom i Ukrajinci su se počeli seliti. Imigranti su počeli pojačano osjećati vlastite duhovne i kulturne potrebe pa su pisali u domovinu, a neki su se i vraćali. Javlja se mit o bosanskoj zemlji, državi koja ima puno slobodne zemlje i malo stanovnika, a koja nije vrlo daleka. Uvjeti života ni tamo naravno nisu bili vrlo pogodni, no oni koji su smatrali da su ipak bolji od onih u Galiciji su ostajali. Doseljenici su osnivali župe kako bi održali svoju religiju u doseljenim prostorima. Mnogo je Ukrajinaca u potrazi za boljim životom doselilo i na područje današnje Hrvatske.

Peto poglavlje se bavi dvadesetim stoljećem i događajima vezanim uz Prvi svjetski rat te Drugi svjetski rat. Tijekom Prvog svjetskog rata, ukrajinskim je teritorijem prolazila Jugozapadna fronta čije se vojno zapovjedništvo smjestilo u Kijevu. Društvena i ekonomska situacija se uvelike zaoštrila kao rezultat vojnih operacija, zasijane površine u Ukrajini su se uvelike smanjile, a rat je najsnažnije pogodio slojeve sela s niskim primanjima. Industrija je profitirala zbog narudžbe vojske, no rat je istodobno doveo do narušavanja ustaljene unutrašnje i vanjske trgovačke veze.

Nakon Prvog svjetskog rata slijede revolucijska zbivanja koja su bila organski nastavak procesa koji je bio započet već tijekom Prvog svjetskog rata te zbog toga čine cjelinu s njim. Naime, nastaje doba Ukrajinske revolucije, 1917.-1921. Poznata je vojna jedinica naziva Kurinj sičovyh striljciv koji su vodili napetu borbu s boljševicima za vrijeme Kijevskog oružanog ustanka 1918. i sudjelovali u obrani Kijeva od sovjetske vojske te kasnije branili vladine institucije Ukrajinske Narodne Republike. Odnosi s Poljacima su bili napeti, Poljska je pobijedila u vojnom sukobu u Istočnoj Galiciji, a Ukrajinci su otišli u prosvjed protiv nametanja poljske uprave. Uveden je i zakon kojim je bila zabranjena upotreba ukrajinskog jezika u državnim institucijama. Iako se Austrijska i Ruska Monarhija raspala, borba za neovisnost se nastavila, sad protiv Poljaka. U Drugome svjetskome ratu se javlja jedno ime koje je tema prepirki još i danas: Stepan Bandera. On je bio ukrajinski narodni aktivist koji je osnovao Ukrajinsku vojnu organizaciju. Bio je osuđen na smrt od strane Poljaka, bačen u konclogor od strane Hitlera, i ubijen od strane Sovjeta.

Njegovo ime često nosi snažne konotacije, i pozitivne i negativne, a ta je tema detaljno razrađena u knjizi. Knjiga predstavlja svojevrsni povijesni uvod u pojam Galicije, s kojom je povezana i hrvatska povijesna sudba, ponajprije u Prvom svjetskom ratu. S na nedovoljnu spoznaju o toj regiji, knjiga ima za cilj konkretizirati povijesni okviri, upoznati s osnovnim razdobljima koji su obilježili razvoj te regije. Naredni planirani zbornik se odnosi sastavni dio Galicije – Prykarpattja, s kojim hrvatsku povijest povezuju niz epoha, sve do etnogenetskih procesa.

Biblioteka Ucrainiana Croatica popunjava prazninu u predodžbi o Ukrajini, upućuje na pitanja koja imaju aktualnost i za hrvatsko društvo. Jedan od problema je širenje formirane informacije. Zato je digitalni oblik u kojem je knjiga također predočena – značajan za komuniciranje. Knjiga je predstavljena na adresi:

http://mudrac.ffzg.unizg.hr/~jpascenk/

Sudjelovanje Katedre za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu u znanstvenim skupovima Tiskarstvo traje već nekoliko godina i šire mogućnosti informacijskog komuniciranja. Kroz Tiskarstvo je objavljen niz doprinosa hrvatske ukrajinistike.


Patrik Ervells latest collection is ironically titled “Software”ADIDAS ORIGINALS TUBULAR SHADOW. In the notes from the presentation, Ervell says he was interested in developing tension between nostalgia and sci-fi,NIKE ZOOM WINFLO 3 and even included 90s cyberpunk amongst his influences. Ervell developed this point of view by creating an imaginary software company called Idegen software systems. He then re-appropriated the company’AIR JORDAN XXXI MENs logo in several of the collection’s garments. Elsewhere,MBT TARIKI MEN mohair coats with oversized lapels made an appearance alongside mock neck tees,NIKE AIR JORDAN RETRO 5 police-inspired ribbed sweaters,MBT FORA GTX WOMEN flight bombers, and polyurethane leather coats. The setting was also suitably dystopian, and the resulting ambiance was something akin to if the creators of Deutschland 83 and Hackers met up and decided to create a collection… We mean that as a compliment.Yesterday afternoon,JORDAN CP3 IX MEN artist JR spent the day working on his latest collaborative piece with Daniel Arsham in Greenpoint,NIKE AIR MAX 90 Brooklyn,MBT KIMONDO GTX MEN NYC. Connecting the lines between art, architecture, dance and theater, Daniel Arsham has been known to subvert existing architectural structures in unconventional,NIKE CLASSIC CORTEZ NYLON playful ways; confusing and confounding the expectations of space and form. Source: Street Art News .