STANDARDIZACIJA BOJA NA POMORSKIM KARTAMA

Tonći Jeličić1, Damir Modrić2, Josip Kasum3

1 Hrvatski hidrografski institut, Split, Hrvatska - Hydrographic Institute of the Republic of Croatia, Split, Croatia
2 Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska - Faculty of Graphic Arts, University of Zagreb, Croatia
3 Sveučilišni odjel za forenzične znanosti, Sveučilište u Splitu, Hrvatska - University Department of Forensic Science, University of Split, Croatia

Sažetak

Prema preporukama Međunarodne hidrografske organizacije, hidrografski uredi u svijetu općenito nastoje standardizirati svoje pomorske karte i navigacijske publikacije te osigurati točnost i pouzdanost prikazanih informacija. To znači da treba osigurati kvalitetnu reprodukciju i čitljivost karte u svim uvjetima, što je osnovna zadaća grafičke tehnologije unutar sustava hidrografskih organizacija. Radna grupa za standardizaciju pomorskih karata i papirnate karte izrađuje tehničke specifikacije za primjenu boja kako bi se izbjegle zabune i/ili greške zbog primjene različitih kombinacija boja na pomorskim kartama. U radu se posebno razmatra važnost primjene boja na pomorskim kartama, navode se međunarodna iskustva pri odabiru boja te analizira primjena boja na kartama pojedinih država članica IHO-a. Zaključno se daje stanje u vezi s primjenom boja na hrvatskim pomorskim kartama, te se predlaže postupak standardizacije kako bi hrvatske pomorske karte slijedile međunarodne trendove, uz istovremeno zadržavanje elemenata nacionalne tradicije i prepoznatljivosti.
KLJUČNE RIJEČI: pomorske karte, primjena boja, standardizacija

STANDARDIZATION OF COLOURS ON CHARTS

Abstract

According to recommendations of the International Hydrographic Organization, hydrographic offices worldwide tend to standardize their charts and navigational publications to ensure accuracy and reliability of the given information. The main task of graphic technology within hydrographic organisations is to ensure high-quality reproduction as well as readability of charts under all conditions of use. Chart Standardization & Paper Chart Working Group draws up technical specifications for the use of colours in order to avoid confusion and/or error due to different colour combinations on charts. The paper underlines the importance of choosing and applying colours on charts, presents international experiences, and analyses the use of colours on some IHO Member States' charts. Finally, the paper analyses the development and current situation of colours on the Croatian charts, and proposes the standardization procedure to bring the Croatian paper charts closer to international recommendations and trends, while maintaining the elements of national tradition and distinctness.
KEY WORDS: paper charts, use of colours, standardization

1. Pravna utemeljenost izdavanja pomorskih karata, međunarodne preporuke i tehničke specifikacije

Pomorske karte i navigacijske publikacije se izrađuju i održavaju prema međunarodnim i nacionalnim standardima, koji su djelomično obuhvaćeni međunarodnim konvencijama, ugovorima i preporukama Međunarodne pomorske organizacije (International Maritime Organization - IMO), Međunarodne hidrografske organizacije (International Hydrographic organization - IHO), kao i nacionalnim propisima. [1]

1.1.Pravna utemeljenost izdavanja pomorskih karata i međunarodne preporuke

Međunarodna hidrografska organizacija (IHO) utemeljena je kao Međunarodni hidrografski ured u Monacu 1921. godine. Ona povezuje hidrografske urede pojedinih država radi postizanja usuglašenosti hidrografskih dokumenata i razvoja hidrografske znanosti.
IHO izrađuje i tehnički unapređuje međunarodne standarde za pomorske karte i navigacijske publikacije. Preporuke IHO-a odnose se na papirnate i elektroničke pomorske karte i navigacijske publikacije i sadrže sve tehničke rezolucije. Dio B odnosi se na pomorske karte gdje su dane i preporuke u svezi upotrebe simbola, kratica i same izrade karata.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) između ostalog ima zadatak pružiti podršku usvajanju najviših standarda u pogledu pomorske sigurnosti i uspješnosti plovidbe. Preporuke IMO-a u svezi pomorskih karata i navigacijskih publikacija sadržane su u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskih života na moru (International Convention on the Safety of Life at Sea - SOLAS).
Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru, u poglavlju V. sadržava preporuke IMO-a u svezi pomorskih karata i navigacijskih publikacija. Ona donosi odredbe u svezi uređaja, prvenstveno zapovjedničkog mosta i djelatnosti važnih za sigurnost plovidbe. Posebno pravilo se odnosi na nautičke publikacije. Njime se zahtijeva da svi brodovi imaju održavane karte, plovidbene rute, popise svjetala, oglase za pomorce, tablice morskih mijena i sve druge nautičke publikacije neophodne za plovidbu koja se namjerava poduzeti.
Kod različitih hidrografskih ureda u svijetu općenito vrijedi preporuka da informacije sadržane u pomorskim kartama i navigacijskim publikacijama moraju biti točne i pouzdane. To znači da, između ostalog, treba osigurati kvalitetnu reprodukciju i osigurati čitljivost karte u svim uvjetima, što je osnovna zadaća grafičke tehnologije unutar sustava hidrografskih organizacija.
U Republici Hrvatskoj, prema Zakonu o hidrografskoj djelatnosti, status organizacije zadužene za hidrografsku djelatnost ima Hrvatski hidrografski institut (HHI). [1]

1.2. Tehničke specifikacije boja na pomorskim kartama

Međunarodna hidrografska organizacija objavljuje Propise i specifikacije za pomorske navigacijske karte (Regulations of the IHO for international (INT) charts and chart specifications of the IHO). U sekciji B poglavlja od B-140 do B-147 (08/2006.), posebno se odnose na primjenu boja odnosno kolor reprodukciju. [2]
U poglavlju B-140 stoji da sve karte trebaju biti tiskane sa minimalno četiri boje: crna, magenta, žuta i plava. Dodatne boje mogu se primjeniti kako bi se bolje prikazala posebna navigacijska područja. Primjena alternativnih boja, kao npr. crvene umjesto magente ili rastriranih boja, ima tendenciju reduciranja željene razine standardizacije. Ipak, takve varijacije boja mogu, ako je to poželjno, istaknuti elemente nacionalne prepoznatljivosti bez utjecaja na preglednost odnosno točnost karte, za razliku od primjene nestandardnih simbola. [2]
Vrlo je važno da su sve boje vidljive pod obojanim (najčešće crvenim) filterima koji se koriste za prigušivanje svjetla na komandnom mostu. Taj zahtjev se u slučaju magente (crvene) ispunjava dodavanjem određenog postotka crne kako bi se osigurala bolja uočljivost. [2]
Poglavlje B-141 definira upotrebu crne boje koja mora biti primjenjena za sve detalje osnovnog kartografskog okvira karte (npr. granice, mrežu meridijana i paralela, naslovi i sl.) te za sve fizičke odnosno čvrste značajke, uključujući dubine, podmorske kabele i cjevovode i sl. Prema pravilima, crna boja je zadana za primjenu za sve slučajeve gdje druga boja nije posebno specificirana. [2]
Primjena magente je opisana u pogljavlju B-142, i ona je rezervirana za skretanje pozornosti na elemente karte koji imaju određenu važnost, npr. simbole ili za razlikovanje informacija koje se preklapaju i slično. [2]
Žuta (boja kože, eng. “buff colour”) ili iznimno siva se mora primjenjivati kao boja kopna (B-143), a plava boja (B-144) kao boja koja naglašava plitke vode. Dvije ili više nijansi plave boje mogu se primjeniti za prikaz područja različitih dubina, s tim da najtamnija plava označava najplića područja. [2]
Zelena boja (B-145) se primjenuje za područja plimnih zona i močvarna područja, a može se dobiti i miješanjem žute i plave dakle boje kopna i mora. Primjena zelene boje omogućava da s njom budu ucrtane informacije o okolišu, ali takođe i da zelena svjetla i sektori mogu biti ucrtani odgovarajućom bojom. [2]
Tehničke specifikacije se povremeno mijenjaju odnosno unapređuju kao odgovor na potrebe kartografiranja i razvitak kartografske tehnologije. Radna grupa za standardizaciju pomorskih karata i papirnate karte (CSPCWG - Chart Standardization & Paper Chart Working Group) je zadužena za ažuriranje Tehničkih specifikacija (Technical Resolution 11/2002). [3]
Tako je u siječnju 2007 godine. (Letter 02/2007) objavljen dodatak poglavlju B-140 Primjena boja - pod naslovom Kolor reprodukcija (B-147 Colour printing).  Dodatak se odnosi na klasičnu tehniku četverobojnog tiska kod koje se koriste četiri spot boje, s preporukom da se te boje mogu odabrati iz nekog od kolor standarda kao npr. Pantone Matching System (PMS). [3]
Isto tako, skreće se pažnja na preklapanje boja (overprinting) te moguće razlike u reprodukciji koje se pojavljuju ovisno o tome preko koje boje dolazi do preklapanja (npr. magenta tiskana preko svjetlo plave će izgledati različito od magente na bijeloj podlozi). Zato se u cilju dobivanja iste boje u svim slučajevima gdje se pojavljuje preporučuje primjena CMYK kombinacija boja. [3]
Boje za razne elektroničke prikaze (zaslone, monitore i sl.) koje se definiraju svojim RGB vrijednostima ne mogu se direktno primjeniti za papirnate karte, već se trebaju kovertirati u ekvivalentne vrijednosti u CMYK-u. Prilikom takvih konverzija, boje u reprodukciji mogu se prilično razlikovati od onih na ekranu. [3]
Hidrografski uredi koji prilagođavaju svoje karte za konverziju iz spot boja u prikladne procesne CMYK boje mogu naići na izvjesne poteškoće. Radi prepoznatljivosti i nacionalne tradicije hidrografski uredi mogu zadržati svoje kolor vrijednosti ili uzeti u obzir odabir ureda drugih država. Te vrijednosti bi se mogle uzeti kao polazna točka pri odabiru te sa određenim prilagodbama dobiti željene rezultate. Važno je napomenuti da se rezultati mogu razlikovati ovisno o vrsti kartografskog papira i primjenjenoj grafičkoj tehnici reprodukcije. Neki od hidrografskih ureda su objavili kombinacije boja koje primjenjuju na internet stranici IHO-a, sekcija CSPCWG (www.iho.shom.fr). [3]
Radna grupa za standardizaciju pomorskih karata i papirnate karte CSPCWG je promijenila ime u Radna grupa za nautičku kartografiju (Nautical Cartography Working Group - NCWG), na sastanku u Rostocku u Njemačkoj 2015. godine.

2. Standardizacija primjene boja na pomorskim kartama

Pomorsku kartu ne možemo promatrati samo kroz grafičku proizvodnju nego i kao proizvod koji ima svoju upotrebnu vrijednost u određenoj radnoj okolini. Pomorska karta se koristi prilikom plovidbe kao jedno od osnovnih pomagala pri navigaciji, te treba procijeniti utjecaj grafičke tehnologije na ispunjavanje njenih osnovnih upotrebnih zahtjeva. [4]
Dovoljna osvjetljenost radnog mjesta odnosno kabine za navigacijske karte i zapovjedničkog mosta najvažniji je od svih uvjeta. Osvjetljenost mora odgovarati prirodi djelatnosti, odnosno namjeni prostora. U slučaju da radno mjesto nije dovoljno osvjetljeno, opada oštrina vida, oko više ne raspoznaje detalje i boje, napreže se, pa se posljedično javlja umor i smanjenje efikasnosti, te se time može negativno utjecati na sigurnost plovidbe. [4]
Sve je to ukazalo na potrebu standardizacije boja na pomorskim kartama koje se koriste u radnoj okolini i uvjetima različitim od onih u tiskari. Karta ima prvenstveno informativnu funkciju, te je potrebno osigurati njenu maksimalnu čitljivost za vrijeme plovidbe pri različitim uvjetima vidljivosti. Osim za dnevnog svjetla promjenjivog intenziteta (sunčano, oblačno, kišno vrijeme i sl.), pomorska karta mora biti čitljiva i pri prigušenom navigacijskom svjetlu na brodu.

2.1. Međunarodna iskustva primjene boja na pomorskim kartama

U članku D. W. Newsona iz UKHO, prezentiranom 1983 godine na sastanku u Royale Institute of Navigation i kasnije objavljenom u Journal of Navigation, koji se bavi nastojanjima u cilju standardizacije pomorskih karata, posebna cjelina se odnosi na boje. [5]
Autor navodi da nema razloga za odstupanje od uobičajene prakse većine hidrografskih ureda da ograniče broj boja na kartama na četiri: crnu, magentu (crvenu), plavu i žutu (sivu). Ističe se da je pri odabiru boja potrebno imati na umu da boje moraju biti vidljive i kod prigušenog svjetla na komandnom mostu. Posebno je razmatrana standardizacija primjene magente. [5]
Stroma Lawson, certificirani profesionalni ergonom (Certified Professional Ergonomist with the Human Factors & Ergonomics Society of Australia) u radu “Colour: Its Significance for the Navigation Chart” (Značaj boja na navigacijskoj karti,) u izdanju IHO iz 1983. godine, posebno ukazuje na potrebu istraživanja boja na pomorskim kartama. [6]
U tom smislu, aktualizirano je i pitanje osvjetljenosti komandnog mosta za vrijeme noćne plovidbe. Crveno svjetlo koje se najčešće primjenjuje jer ne oštećuje na tamu priviknuto oko kao bijelo svjetlo, uzrokuje probleme sa čitljivošću detalja prikazanih u crvenoj boji na karti. Osim toga, oko potpuno adaptirano na tamu je nesposobno za percepciju boja, već razlikuje samo sive nijanse. Adaptacija je svojstvo oka da se automatski prilagodi luminaciji promatranih predmeta, a akomodacija je sposobnost prilagođavanja oka na udaljenost promatranog predmeta.
Zato je IHO pokrenula studiju o bojama na pomorskim kartama. Zaključeno je da je potrebna standardizacija i preporuka za upotrebu boja na međunarodnom nivou u cilju izbjegavanja zabuna i/ili grešaka zbog primjene različitih kombinacija boja.
Modeli za opis mjernog instrumenta “oka” i percepcije boja u mozgu su razvijeni od strane raznih organizacija, a do danas su odredbe Međunarodne komisije za svjetlo (CIE), od naročite važnosti za opis boja na bazi prosječnog promatrača, definirane još 1931. godine.
Generalno, prema Međunarodnoj komisiji za svjetlo/osvjetljenje (CIE - fra. Commision Internationale de l’Eclairage, eng. International Commission on Illumination) u bilo kojem sustavu vizualnih podataka, preporučljivo je da je broj boja minimalan. Zato se predlaže primjena četiri boje (crvena, žuta, zelena i plava) uz crnu i bijelu, a najviše šest (ljubičasta i naračasta) uz sivu za normalne radne uvjete i za korisnike sa normalnim vidom. Za pomorske karte S. Lawson preporučuje crvenu, narančastu, plavu, ljubičastu, sivu i žutu ili boju kože (buff colour) te bijelu i crnu, što se neznatno razlikuje od preporuka CIE (Slika 1.).
Za potrebe istraživanja boja na pomorskim kartama tom prilikom prikupljeni su podaci sa 49 različitih karata iz 20 zemalja. Uočeno je da se upotrebljavaju dvije do osam osnovnih boja, te njihove nijanse. Najčešće upotrebljavane boje su žuta (za kopno), plava (za more), a osim njih ljubičasta, zelena i crvena, te nešto rjeđe narančasta, smeđa (sepija) i siva. [6]

a

Slika 1. Primjena boja po preporuci CIE i prema preporuci S. Lawson

U članku “Chromatic Consideration on the Colour of Nautical Charts” grupe autora iz Japanskog  hidrografskog ureda (Japanese Hydrographic Department - JHD) objavljenom 2001. godine, prikazana su opsežna kromatska istraživanja provedena prilikom promjene boja na njihovim pomorskim kartama. [7]
Naime, u travnju 2000. godine, JHD je proveo promjenu sa Tokijskog na Svjetski geodetski sustav (Tokyo Datum to World Geodetic System - WGS84). Zato je bilo iznimno važno da korisnici pomorskih karata znaju koji geodetski sustav koriste zbog razlike između ta dva sustava od oko 500 metara. U cilju naglašavanja te razlike na novim kartama, odlučili su se za promjenu boje kopna iz žute u sivu boju. [7]
U članku su, na osnovu Specifikacije pomorskih karata (Chart Specifications of the IHO), navedene osnovne karakteristike boja koje se primjenjuju i to: 1) primjenjuju se četiri boje (crna, plava, magenta i žuta ili siva), 2) plitke vode se prikazuju plavom, a kopno žutom (sivom), 3) plimna područja se prikazuju preklapanjem plave i žute, što daje zelenu, 4) područja dubokog mora su bez boje dakle ostaje originalna boja kartografskoh papira, 5) treba biti osigurana vidljivost boja pod prigušenim svjetlom i 6) crna i magenta uvijek preklapaju (prekrivaju) plavu i žutu boju u tisku. [7]
Kako bi se odredile boje za kopno i plitke dijelove mora, spomenuti autori su istražili praksu 14 zemalja između 1983. i 2000. godine, i usporedili je sa svojim kartama prije i nakon prijelaza na WGS84. [7]
Tako su za boju kopna utvrdili da se koristi žuta ili siva, ali se između pojedinih država izdavača razlikuje način na koji se reproduciraju, i to kao raster u određenom postotku ili kao puni ton određene svjetlije boje. Žuta boja je bila definirana po JIS-u (Japanese Industrial Standard) ili po “Buyodo” standardu prema HLS vrijednostima (Hue, Lightness, Saturation) odnosno prema nijansi, svjetlini i zasićenju boje, ali i kao CMYK kombinacija: c0 m8 y20 k0. U to vrijeme su sivu boju koristili samo SAD (NIMA - National Imagery and Mapping Agency) i Peru, i to kao raster crne, dok su svi ostali reproducirali žutu i to kao puni ton. [7]
Najvažniji faktor za određivanje vidljivosti boje je razlika u svjetlini boje. Poznato je da u tami  oko više ne vidi boje nego samo nijanse sivog, što je posebno važno za čitljivost pomorskih karata. U cilju određivanja vidljivosti, autori su istražili svjetlinu boje kod različitih karata. Za to istraživanje su koristili kolor skener sa RGB filterima, koji detektira RGB komponente kao što to čini ljudsko oko, umjesto vrijednosti spektra dobivenog mjerenjem spektrometrom. [7]
Pažljivo odabrane dijelove karata koji su skenirani i spremljeni u RGB formatu, zatim su konvertirali u grayscale odnosno u nijanse sive boje. Vrijednosti mogu biti u rasponu od 0 za crnu do 255 za bijelu boju, a rezultati su se kretali od 150 do 250. U tom smislu, autori su definirali tzv. indeks zacrnjenja (darkness index) čija je vrijednost proporcionalna broju pigmentata na mjerenom mjestu. Tako je npr. na mjestima gdje se preklapaju žuta i plava boja (plimna područja) indeks zacrnjenja veći. Međutim, različiti rezultati su dobiveni za kopno i plitko more. Kod većine zemalja boje za plitke vode su tamnije od boja za kopno, kod Japana i Novog Zelanda su slične, dok su kod američkih, britanskih (UKHO) i singapurskih karata boje kopna tamnije. [7]
Nadalje, mnoga istraživanja su provedena da bi se odredile razlike između boja pod različitim prigušenim osvjetljenjem. Pokazalo se da je vrlo važna razlika u svjetlini između primjenjene žute i plave boje za plitke vode. Autori su potom pažljivo odabrali boju za plimna područja kako bi se stopila sa bojom kopna u uvjetima smanjene rasvjete. Indeks zacrnjenja odabran tako da područja kopna imaju najveći indeks, koji se postupno smanjuje prema područjima dubokog mora gdje je najmanji odnosno da teži prema nuli. [7]
Siva boja je odabrana kako bi imala najbolju vidljivost u svim uvjetima osvjetljenja te je određena zelenkasto siva boja. Postignuta je ravnoteža te boje sa bojom za plitke vode, te je uzeta u obzir i vidljivost crne i magente, jer je zelenkasto siva komplementarna boja magenti i omogućava njenu najbolju vidljivost. [7]
Što se tiče boje za područja plitkih voda, odabran je svjetliji plavi ton (nijansa zelenkasto plave), koji je ispunio zahtjeve za razlikovanjem od zelenkasto sive. U postupak odabira su uključeni i dizajneri koji su razmatrali i umjetničku dopadljivost odabranih boja kao i trendove tog razdoblja, te je postignuta nova kombinacija visoko vidljivih boja na pomorskim kartama. [7]

2.2. Analiza primjene boja na pomorskim kartama

U ovom radu analiziraju se CMYK kombinacije boja u primjeni za pomorske karte službeno objavljene do svibnja 2015. godine od strane IHO-a, i to za slijedeće države članice Međunarodne hidrografske organizacije: Njemačka, Danska, Finska (objavili i Pantone boje), Nizozemska, Norveška (objavili i RGB vrijednosti), Južna Afrika i Španjolska. [8]

2.2.1. Crna i siva boja

Crna boja se primjenjuje isključivo u kombinaciji 0c 0m 0y 100k, kod svih hidrografskih ureda. Postoje međutim razlike u primjeni sive boje (određeni postotci crne) koja se uglavnom primjenjuje za urbana ili izgrađena područja (Danska), a kod nekih ureda npr. za plovne putove (Finska) ili za međuplimna područja (Norveška).

Tablica 1. Primjena crne / sive boje

Država

Siva - Gray

c%

m%

y%

k%

1. Njemačka

urban areas

0

0

20

15

2. Danska

town

0

12,9

22,3

2,75

3. Finska

fairway area

0

0

0

10

 

leisure craft fairway

0

0

0

15

4. Nizozemska

built-up areas

0

0

0

10

5. Norveška

intertidal areas

0

0

0

25

6. South Africa

urban tint

0

6

52

10

7. Španjolska

town

0

0

0

15

8. Hrvatska

urbana ili izgrađena područja

0

0

0

20

 

a
Slika 2-1. Primjena crne / sive i ostalih boja za urbana ili izgrađena područja i drugo

2.2.2. Magenta i crvena boja

Magenta (ljubičasto-crvena ili purpurna) boja se primjenjuje isključivo u kombinaciji 0c 100m 0y 0k, kod svih spomenutih hidrografskih ureda. Postoje tek male razlike u primjeni te boje između pojedinih država kao npr. kod Danske i Nizozemske koje primjenjuju crvenu boju (100m i 100y).

Tablica 2. Primjena magente / crvene boje

Država

Magenta

c%

m%

y%

k%

1. Njemačka

lights red

0

100

0

0

2. Danska

light red

0

100

100

0

 

deep water route line

0

100

0

0

3. Finska

light (navigational) red

0

90

65

0

 

traffic separation zone

7

23

0

0

4. Nizozemska

colour fill buoys

0

100

100

0

5. Norveška

compass, cables, lights, zones

0

90

86

0

6. South Africa

100%

50

80

0

0

 

30%

18

27

0

27

7. Španjolska

light, symbols, etc.

0

100

0

0

8. Hrvatska

boja za skretanje pozornosti

0

100

0

5

 

a
Slika 2-2. Primjena magente / crvene boje za elemente karte koji imaju određenu važnost

2.2.3. Zelena boja

Zelena boja se primjenjuje isključivo za plimne zone i močvarna područja, i to u određenim kombinacijama malog udjela plave i žute. U kombinaciji 100c 0m 100y 0k, dakle kao puna boja se primjenjuje za zelena navigacijska svjetla (Green lights) u Norveškoj i Finskoj.

Tablica 3. Primjena zelene boje

Država

Zelena - Green

c%

m%

y%

k%

1. Njemačka

watt (mud), intertidal areas

12

0

25

0

2. Danska

dry at low waters

8,24

0

11,3

0,39

3. Finska

light (navigational) green

80

0

70

0

4. Nizozemska

drying heights

30

0

40

0

5. Norveška

green lights

60

0

80

0

6. South Africa

inter tidal

28

0

60

0

7. Španjolska

marsh

37

0

20

0

 

particulary sensitive sea area 10%

100

0

86

3

8. Hrvatska

plimne zone i močvarna područja

30

0

30

0

 

a
Slika 2-3. Primjena zelene boje za plimne zone i nav. svjetla

2.2.4. Žuta boja

Žuta boja se primjenjuje isključivo za kopnena područja uglavnom u određenim rasterima čiste žute (10 do 52%), a kod nekih izdavača u kombinaciji sa udjelom magente (3 do 6%).
Osim toga primjenjuje se i za žuta navigacijska svjetla u vrlo intenzivnom tonu sa y100% i određenim većim udjelom magente (15 do 30%).

Tablica 4. Primjena žute boje

Država

Žuta - Yellow

c%

m%

y%

k%

1. Njemačka

land

0

0

20

0

2. Danska

land tint

0

0

9,8

0

3. Finska

land tint

0

6

25

0

4. Nizozemska

land colour fill

0

0

40

0

5. Norveška

land area

0

3

25

0

6. South Africa

land (buff)

0

6

52

0

7. Španjolska

land

0

6

19

0

8. Hrvatska

kopno

0

5

30

0

 

a
Slika 2-4. Primjena žute boje za kopnena područja

2.2.5. Plava boja

Plava boja se primjenjuje za prikaz plitkih područja različitih dubina isključivo u dvije nijanse u rasponu od 10 do 30% cijana. Osim toga u nekim slučajevima se primjenjuje kao boja za konture dubina (c100 m0 y0 k0) te rjeđe i za npr. tekstove, linije, rijeke i slično.

Tablica 5. Primjena plave boje

Država

Plava - Blue

c%

m%

y%

k%

1. Njemačka

shallow water blue

12

0

0

0

 

darker shallow water blue

25

0

0

0

2. Danska

0-4

16

0

0,39

0

 

4-6

7,84

0

0

0

3. Finska

shallow water tint

15

0

0

0

4. Nizozemska

depth area colour fill

10

0

0

0

 

depth area colour fill

30

0

0

0

5. Norveška

shallow blue tint

10

0

0

0

6. South Africa

shallow water blue, dark blue

20

0

0

0

 

shallow water blue, 2nd blue

10

0

0

0

7. Španjolska

depth range (d.r.) 1

30

0

5

0

 

d.r. 2 (40% of d.r. 1 colour)

12

0

2

0

8. Hrvatska

prva plava, najplića podrčuja

20

0

0

0

 

druga plava

10

0

0

0

 

a
Slika 2-5. Primjena plave boje za morska područja

2.2.6. Sepija i smeđa boja

Sepija ili crvenkasto-smeđa boja se vrlo rijetko primjenjuje, osim u Hrvatskoj samo u Norveškoj, i to u dvije nijanse. Sepija je boja za izohipse, linije koja spajaju točke istih nadmorskih visina.

Tablica 6. Primjena smeđe boje

Država

Sepija - Brown

c%

m%

y%

k%

5. Norveška

built up areas

0

18

50

0

 

height elevation curves

0

30

50

0

8. Hrvatska

izohipse

0

50

100

0

 

a
Slika 2-6. Primjena sepije / smeđe boje za izohipse

Kod boja u primjeni za pomorske karte koje su objavljene i analizirane može se zaključiti da se primjenjuju vrlo slične i međusobno usklađene kombinacije. Zamjetna su odstupanja u primjeni sive umjesto zelene za plimna područja kod Finske i Norveške.
U slučaju Južne Afrike, vidljiva su odstupanja što je razumljivo obzirom da su sve ostale države europske. Sličnost sa kartama iz Južne Afrike se vidi kod izdavača iz tog dijela svijeta kao npr. Australija i Singapur.

3.  Analiza stanja na hrvatskim pomorskim kartama i prijedlog standardizacije

Na hrvatskim pomorskim kartama do konverzije u CMYK vrijednosti je došlo 1990-ih godina iz praktičnih razloga kod tiska priručnika za plovidbu u boji. Ta izdanja su se do tada izdavala kao jednobojni proizvodi, a fotografije i kartografski sadržaji su se reproducirali kao jednobojni višetonski predlošci (grayscale). Za potrebe reprodukcije kartografskih prikaza i planova kod četverobojnog kolor tiska navigacijskih publikacija koje sadrže i fotografije, bilo je nužno konvertirati vrijednosti boja u CMYK.
Vrlo pojednostavljenim postupkom vizualne usporedbe, došlo se do početnih vrijednosti za boje i to: plava - c20 i c10, magenta - m100, žuta - y30 i crna - k100, koje su se dogovorno primjenjivale određeno vrijeme. Otežavajuća okolnost takvog odabira je bila ta što su karte tiskane na kartografskom, blago šamoa nijansiranom papiru, dok su navigacijske publikacije tiskane isključivo na bijelom (kunstdruck) papiru. Primjena toniranog papira nije bila tehnički izvediva jer bi se time bitno utjecalo na kvalitetu reprodukcije fotografija.
Nastavak rada na konverziji boja iz peterobojnog ofsetnog tiska za primjenu u CMYK sustavu je bio potaknut istraživanjem mogućnosti uvođenja ploterske ink-jet tehnologije u izradu karata.
Jedina izmjena se odnosila na žutu boju kojoj je u odnosu na raniju kombinaciju dodan mali postotak magente radi smanjivanja refleksije čiste žute na velikim površinama na karti, te je odabrana kombinacija sa dodatkom magente od 5 do 10% odnosno  c0 m5-10 y30 k0.
Obzirom na stanje postojeće ofsetne tehnologije, hrvatske pomorske karte se iz tehničkih razloga još uvijek tiskaju sa pet boja na jednobojnom ofsetnom stroju. Zbog financijskih razloga ali i pada naklada papirnatih izdanja, nije došlo do željenog tehnološkog napretka u smislu primjene suvremenog višebojnog ofsetnog tiska.
Kod klasične tehnike reprodukcije pomorskih karata, koja podrazumijeva peterobojni ofsetni tisak primjenom pet miješanih boja, predlaže se pomoću standardiziranih vrijednosti CMYK-a odrediti najbliže moguće boje iz sustava PMS-a (Pantone Matching System) koji je u grafičkoj tehnologiji prihvaćen kao jedan od standardnih. To bi doprinijelo ujednačavanju reprodukcije boja u ofsetnom tisku, ali i ujednačavanju rezultata neovisno o primjenjenoj tehnologiji.
U međuvremenu su se vodeće svjetske hidrografske organizacije kao npr. UKHO, odlučile za postupni prijelaz sa ofsetne tehnologije na plotersku. Razlog nisu samo spomenute manje naklade već prvenstveno izdavačke specifičnosti pomorskih karata. Naime, potreba za redovnim održavanjem takvih izdanja ograničava stvaranje zaliha tiskanjem većih naklada, radi promjena u stvarnosti koje za posljedicu imaju obavezu redovnog ažuriranja odnosno održavanja karte točnom.
Dakle, provedena konverzija boja u CMYK sustav u slučaju hrvatskih pomorskih karata je sukladna težnji IHO-a standardizaciji primjene boja na pomorskih kartama. Prednost je i to što se vrijednosti CMYK kolor sustava mogu primjenjivati neovisno o grafičkoj tehnologiji.
Prema slici 3-1 vidljivo je da su boje na hrvatskim pomorskim kartama vrlo ujednačene sa analiziranim pomorskim kartama u ovom radu, odnosno da su unutar okvira postavljenih od strane IHO u cilju standardizacije. Slika 3-2 prikazuje razliku u vidljivosti boja na karti za prigušenog svjetla.

 

a
Slika 3-1. Primjena boja na pomorskim kartama pojedinih država u CMYK-u

 

a
Slika 3-2. Primjena boja na pomorskim kartama pojedinih država za prigušenog svjetla

Slike 4-1 i 4-2 prikazuju karakteristični segment karte odnosno razliku u vidljivosti boja na karti za dnevnog i prigušenog svjetla, a slika 4-3. paletu boja na hrvatskim pomorskim kartama za dnevnog i prigušenog svjetla.

a
Slika 4-1. Vidljivost boja na segmentu hrvatske pomorske karte za dnevnog svjetla

a
Slika 4-2. Vidljivost boja na segmentu hrvatske pomorske karte za prigušenog svjetla

a
Slika 4-3. Vidljivost boja na hrvatskim pomorskim kartama za dnevnog i prigušenog svjetla

4. Zaključak

Prema provodenim studijama o primjeni boja na pomorskim kartama od strane IHO-a i nekih država članica, uočena je potreba za standardizacijom u cilju izbjegavanja zabuna i/ili grešaka zbog primjene različitih kombinacija boja.
Budući ne postoji izričita obaveza da pomorske karte svih država članica izgledaju isto, provedena je usporedba boja na pomorskim kartama različitih izdavača, te su uočene određene razlike.
U cilju nastojanja IHO-a prema standardizaciji, a radi sustavnog pristupa ovom problemu odnosno prijedlogu njegova rješenja, izdane su preporuke o primjeni boja na međunarodnoj razini.
Provedena standardizacija primjene boja na analiziranim pomorskim kartama je u skladu sa međunarodnim preporukama i trendovima, dok se ponegdje zadržavaju elementi nacionalne tradicije i prepoznatljivosti.
U slučaju hrvatskih pomorskih karata, konverzija primjenjenih boja iz ranijeg peterobojnog tiska u četverobojni CMYK sustav procesnih boja, je sukladna težnji IHO-a prema standardizaciji.
Kako se pomorske karte danas proizvode primjenom različitih grafičkih tehnologija klasičnog i digitalnog tiska, prednost provedene konverzije je i u tome što se vrijednosti CMYK sustava mogu primjenjivati neovisno o grafičkoj tehnologiji.

5. Literatura

[1]           Jeličić T.; Pomorske karte i navigacijske publiakcije, “Blaž Baromić” 8. znanstveno-stručni simpozij
hrvatskih grafičara, Zbornik radova, ed. Bolanča Z.; Mikota M; pp; 23-28; ISBN 953-96020-2-5, Senj, 2004.
[2]           Regulations of the IHO for international (INT) charts and chart specifications of the IHO,
section B-140 - B-147, IHO, Monaco
[3]           Chart Standardization & Paper Chart Working Group - CSPCWG, Technical Resolutions, IHO, Monaco
[4]           Jeličić T.; Ergonomski aspekt upotrebe boja na pomorskim kartama, IMSC 2011., Zbornik sažetaka
3. međunarodne konferencije o pomorskoj znanosti, ur. Mulić, R., Gržetić, Z., Jelić-Mrčela, G., Split,
Hrvatski hidrografski institut , 2011.
[5]           Newson D.W.; Nautical chart standarization, International Hydrographic Review, Monaco, LXI (2), 1984.
[6]           Lawson S.; Colour: Its Significance for the Navigation Chart, IHO, 1983.
[7]           Shibayama N.; Yamaya K.; Tani S.; Namba N.; Chromatic Consideration on the Colour of Nautical Charts,
International Hydrographic Review, Monaco, Vol. 2, No. 2 (New Series), 2001.
[8]           Colour codes used by IHO Member States, www.iho.int:
Colour value combinations used by Hydrographic Offices for printed charts, 2015.

Korespondencija:
mr.sc. Tonći Jeličić
adresa: Hrvatski hidrografski institut, Zrinsko-Frankopanska 161, 21000 Split, Hrvatska
e-mail: tonci.jelicic@hhi.hr