Istočno bojište 1914-1918 (Ukrajina). Od tiska, fotografija prema tiskarskim svjedočenjima.

Jevgenij Paščenko1, Ana Vranić1

yevgpan9@gmail.com
1Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Rekonstruiranjе događaja 1914-1918. na ukrajinskim terenima Istočnog bojišta je potaknutо obilježavanjem 100. godišnjice Prvoga svjetskog rata. Izvori za rekonstrukciju su predstavljali, osim arhiva – uglavnom tiskarski, ponajprije hrvatski tisak ratnih godina koji je opširno prenosio stanje na bojištima. Zahvaljujući tisku, zatim književnosti u hrvatskom informativnom prostoru formirala se predodžba o bojištima u ukrajinskim regijama – Karpatima, Galiciji, Bukovini, Volynju. Međutim, s vremenom predodžba o tome se gasila. Povratak povijesne istine ostvaruje se sintezom izvora – tiska, fotografskih zbirki, pronađenih spomenika s hrvatskim obilježjima poginulih u ratu, toponimije i drugo. Rekonstrukcija ostvaruje se sintezom spomenutih izvora kroz tiskarstvo, uobličeno je monografijom koja pruža uvid u zaboravljene događaje. U referatu su prikazani osnovni smjerovi i rezultati tiskarskoga utjelovljenja događaja.
Ključne riječi: Prvi svjetski rat, domobrani, Karpati, Galicija, Bukovina, Volynj.

Східний фронт 1914-1918 рр. (Україна). Від преси до друкованих свідчень.

Abstract

Реконструкція подій 1914-1918 рр., що відбувалися на українських землях Східного фронту, активізувалася з відзначенням 100-річчя Першої світової війни. Джерела реконструкції становлять, крім архівів, у першу чергу друковані – тогочасна хорватська преса, яка широко інформувала про події у Західній Україні. Завдяки пресі, пізніше – літературним вторам, у хорватському інформативному фонді формувалося уявлення про українські регіони, де відбувалися битви, у Карпатах, Галичині, Буковині, Волині. Проте, з часом історична пам’ять вгасала. Повернення історичної правди відбувається синтезуванням різних джерел – архівів, преси, збірок фотографій, збережених пам’ятників на місцях поховання, виявленням топонімів. Синтез зазначених джерел реалізовано шляхом друкарства – книгою про сучасний стан хорватських слідів воєнного часу. У доповіді висвітлено головні аспекти висвітлення теми в друкованій формі - монографії.
Перша світова війна, хорватські домобрани, Галичина, Буковинa, Карпати, Волинь.

 

Rekonstruiranje događaja 1914-1918. na ukrajinskim terenima Istočnog bojišta je potaknuto obilježavanjem 100. godišnjice Prvoga svjetskog rata. Izvori za rekonstrukciju su predstavljali, osim arhiva – uglavnom tiskarski, ponajprije hrvatski tisak ratnih godina koji je opširno prenosio stanje na bojištima. Zahvaljujući tisku, zatim književnosti u hrvatskom informativnom prostoru formirala se predodžba o bojištima u ukrajinskim regijama – Karpatima, Galiciji, Bukovini, Volinju.  Međutim, s vremenom predodžba o tome se gasila. Povratak povijesne istine ostvaruje se sintezom izvora – tiska, fotografskih zbirki, pronađenih spomenika s hrvatskim obilježjima poginulih u ratu, toponimije i drugo. Rekonstrukcija ostvaruje se sintezom spomenutih izvora kroz tiskarstvo, uobličeno monografijom koja pruža uvid u zaboravljene događaje. Osnovni smjerovi istraživanja su izraženi sintezom različitih izvora: vizualnih (spomenici, fotografije), tiskanih (novinski prikazi, reportaže), dokumentarni (arhivska građa) i drugo. Rezultati istraživanja su finalizirani u tiskanoj formi što potvrđuje značaj tiskarstva. Međutim, širenje informacije učinkovito ostvaruje se kroz digitalnu komunikaciju.

Jevgenij Paščenko

Knjiga Hrvatski grobovi 1914-1918.Karpati, Galicija, Bukovina. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2016., str. 210. ima za cilj prikazati stanje memorijalnih spomenika, nastalih na Istočnom bojištu, sto godina poslije. Njen autor dr. Jevgenij Paščenko izvanredni profesor ukrajinistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, istražuje hrvatsko-ukrajinske veze. Knjiga Hrvatski grobovi 1914-1918. Karpati, Galicija, Bukovina podijeljena je u deset poglavlja u kojima autor otvara pitanje hrvatskih grobova iz Prvog svjetskog rata te tematizira tragična zbivanja i pogibelji hrvatskih i ukrajinskih vojnika na Istočnom bojištu. Prvo poglavlje, simboličnog naslova Zaborav kao obrana od rata, predstavlja svojevrsni uvod u samu knjigu. Etički podtekst sadrži konstatacija da mali broj ljudi pokreće ratove koji kasnije završavaju s milijunima poginulih i ranjenih. Ujedno se osvrće i na dvije ukrajinske pokrajine: Galiciju i Bukovinu,  koje su odigrale veliku ulogu u Prvom svjetskom ratu, a čiji značaj se danas postupno zaboravlja, što nikako ne smijemo dopustiti. Drugo poglavlje Rat 1914-1918. obrađuje uzroke i okolnosti koji su doveli do Prvog svjetskog rata koji se vrlo brzo proširio Europom te je pretvorio u bojište s tri glavna bojišta: Zapadno, Istočno i Južno (Balkansko), međutim, kako u ovome poglavlju, tako i kasnije u knjizi, posebna pozornost posvećuje se Istočnom bojištu koje je bilo žarište sukoba između Ruskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije te na kojemu su se odigrale važne bitke poput one Galicijske koja je okončana porazom austrougarskih snaga. U konačnici Prvi svjetski rat završio je 1918. godine pobjedom sila Antante te kapitulacijom Njemačke, ali njegove posljedice bit će vidljive još jako dugo. On je ujedno označio i kraj postojanja Ruskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije te je doveo do nastanka novih država koje su težile neovisnosti. Treće poglavlje pod naslovom Ukrajinsko pitanje u ratu stavlja fokus na položaj Ukrajine u Prvom svjetskom ratu. Kao što je poznato, Ukrajina je bila podijeljena između Ruskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije koji su provodili svoju imperijalističku i antinacionalnu politiku te stoga i ne čudi činjenica da je Ukrajina bila polje važnih bitaka.  U ovome poglavlju dat je prikaz kako se rat odrazio na ukrajinsko društvo, koje je bilo primorano ratovati na dvije strane zbog interesa svojih tlačitelja, te na ruske i austrougarske represije na stanovništvo pri čemu posebno ističe sudbinu grada Stanislaviva (danas Ivano-Frankivs’k) kao mjesto posebnih stradanja gdje je često dolazilo da izmjena ruske i austrougarske vlasti. Prikazane su međuetničke odnose, između ostalog s naglaskom na Židove protiv kojih se provodila antisemitska politika s obiju strana. Kao susjednu regiju Galicije, i Bukovinu su zahvatila ratna zbivanja te je i ona pretrpjela velike gubitke u ratu. U četvrtom poglavlju Hrvatske postrojbe na Istočnome bojištu daje se kratak osvrt sudjelovanja hrvatskih postrojbi u Prvom svjetskom ratu s posebnim naglaskom na Hrvate na Istočnom bojištu koje je obuhvaćalo Galiciju, Bukovinu i Volynj. Upućeno je na Karpatske bitke iz 1915. godine, koje su danas malo poznate široj javnosti, kao i tijek poznate Brusilovljeve ofenzive iz 1916. godine. Posebno dotiče se hrvatskih postrojbi u Bukovini, ukazuje se na otežano lociranje točnog kretanja hrvatskih postrojbi na tom prostoru zbog problema toponima. Naime, na vojnim kartama nazivi mjesta obilježeni su njemačkim, poljskim i rumunjskim pravopisom koji se uvelike razlikuje od suvremenog ukrajinskog nazivlja te je stoga potrebno uložiti velike napore kako bi se identificirali toponimi i utvrdilo točno boravište hrvatskih postrojbi u Bukovini. Završetkom Prvog svjetskog rata došlo je do teritorijalne diobe između pobjednika i poraženih pri čemu treba spomenuti podjelu zapadnoukrajinskih zemalja: Galicija i Volynj pripali su Poljskoj, a Bukovina Rumunjskoj. Peto poglavlje pod naslovom Groblja, imena... sadrži, između ostalog podatke suvremenog ukrajinskog povjesničara Ostapa Kozaka o broju groblja i grobnica. Međutim, J. Paščenko naglašava da navedene brojke nisu konačne te da i danas istraživači nailaze na nova groblja, posebice na području Karpata. Autor osvrće se i na brojne probleme na koje se nailazi istražujući grobove, kao što su primjerice njihovo neobilježavanje, sustavno zanemarivanje te namjerna devastacija koja je posebice dolazila do izražaju u sovjetsko doba. Problem je bila i podijeljenost zapadnoukrajinskih zemalja s obzirom na činjenice da su vladajući težili ponajprije obilježiti tragove svoje vlastite nacije, a pri tome su tragovi ukrajinske nacije stavljeni u drugi plan. U šestom poglavlju pod naslovom Mjesta pokopa najprije ukazuje se na načine kojima je moguće utvrditi lokacije hrvatskih grobova na prostoru zapadne Ukrajine, oni mogu utvrditi praćenjem lokacija vođenja bitaka, prikupljanjem ukrajinskih spoznaja o mjestima pokopa, izvješćima u hrvatskom tisku tadašnjeg doba te na temelju novijih istraživanja povjesničara. Ukazana su mjesta pokopa vojnika poginulih u Prvom svjetskom ratu. Aktualiziran je problem toponima izražen i u poteškoćama pri identifikaciji hrvatskih grobova zbog  pojma vojnik austrougarske vojske koji ne sadrži obilježja nacionalne pripadnosti. Sedmo poglavlje Hrvatska obilježja posvećeno je isključivo hrvatskim grobovima pronađenim na području zapadne Ukrajine. Spomenici s hrvatskim obilježjima su malobrojni, to su većinom seoska groblja, očuvana ponajprije zahvaljujući lokalnom stanovništvu. Ukazano je na grad Černivci te selo Dobrynivci kao mjesta pronalaska grobova s hrvatskim obilježjima, a selo Glybivka navodi se kao mjesto gdje je očuvano dosada jedino poznato tamo hrvatsko groblje. U osmom poglavlju Svjedočenja Miroslava Krleže autor se osvrće na stvaralaštvo jednog od najvećih hrvatskih književnika. Središnje teme Krležinih djela su prikazi maloga čovjeka u Prvom svjetskom ratu te apsurdnosti rata. Iako je kratko vrijeme proveo na bojištu, njegova djela, temeljena na svjedočanstvima iz rata, veoma su značajna iz hrvatske, ali i iz ukrajinske perspektive. Tijekom boravka na Istočnom bojištu, tj. u Galiciji, Krleža se pobliže upoznao s etničkim, političkim i kulturnim osobinama Galicije, kao i ukrajinskim jezikom. U ovom poglavlju J. Paščenko posebno se osvrće na Krležinu dramu Galicija u kojoj posebnu pozornost pridaje liku obješene Ukrajinke te na novelu Bitka kod Bistrice Lesne u kojoj je Krleža prikazao sudbinu maloga čovjeka koji pogiba u galicijskom blatu. J. Paščenko osvrnuo se i na internacionalistički slavizam kojega je Krleža predstavio u svojoj pripovijetci Kraljevska ugarska domobranska novela u kojoj daje svoju viziju izlaska iz blata. Deveto poglavlje pod naslovom Vizionarstvo Vladimira Nazora autor je posvetio još jednom velikom hrvatskom književniku. Na početku autor naglašava oduševljenje i ushit ratom intelektualaca, pisaca te filozofa ratnog i poslijeratnog doba. Osobito se osvrće na književni pravac avangardu u čijem su se središtu nalazili ratni motivi poput tenka te crvene boje. Kao suprotnost svjetskoj avangardi, J. Paščenko ističe stvaralaštvo Vladimira Nazora. Nazor je za života napisao samo jedno djelu na temu ratu, pripovijetku Crveni tank, u kojoj kao glavni lik predstavlja tenka koji ruši sve pred sobom. U toj pripovijetci autor je iznio uzroke i posljedice rata, ali predvidio je i budući razvoj događaja koji će kasnije dovesti do novoga rata. U desetom poglavlju pod naslovom Ratna zbilja zabilježena fotoaparatom autor daje cijeli niz fotografija koje se danas nalaze pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Fotografije su snimili predstavnici građanske klase i intelektualci koji su bili na bojištu, a one se prema sadržaju mogu podijeliti u tri skupine: prva skupina prikazuje svakodnevicu na bojištu, druga prikazuje odnos s lokalnim stanovništvom, dok je treća skupina posvećena neizbježnom dijelu rata, smrti i patnji, s naglaskom na sprovode i mjesta pokopa vojnika. Također, J. Paščenko naglašava činjenicu da zbog cenzure nema fotografija koje prikazuju izravna ratna stradanja. Na kraju knjige značajna su dva dodatka. U prvome navodi se imena poginulih u karpatskim bitkama, u drugome daju se imena pokopanih na groblju u selu Glybivka. U zaključku autor se još jednom osvrće na glavne teze koje je iznio u knjizi te ističe da ova knjiga predstavlja začetak istraživanja hrvatskih grobova u zapadnoj Ukrajini. J. Paščenko smatra da je potrebno uložiti još mnogo vremena i truda kako bi se temeljito rekonstruirao put hrvatskih postrojbi na Istočnom bojištu te kako bi se obilježila mjesta bitaka, kao i mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci mnogih hrvatskih vojnika. Ova knjiga također je i poticaj Ukrajini i Hrvatskoj da se detaljnije posvete  izučavanju svoje prošlosti u kojoj imaju zajedničkih dodirnih točaka jer zasigurno poginuli Hrvati i Ukrajinci u Prvom svjetskom ratu zaslužuju da se njihova posljednja počivališta pronađu i propisno obilježe.

Ana Vranić

 


Patrik Ervells latest collection is ironically titled “Software”ADIDAS ORIGINALS TUBULAR SHADOW. In the notes from the presentation, Ervell says he was interested in developing tension between nostalgia and sci-fi,NIKE ZOOM WINFLO 3 and even included 90s cyberpunk amongst his influences. Ervell developed this point of view by creating an imaginary software company called Idegen software systems. He then re-appropriated the company’AIR JORDAN XXXI MENs logo in several of the collection’s garments. Elsewhere,MBT TARIKI MEN mohair coats with oversized lapels made an appearance alongside mock neck tees,NIKE AIR JORDAN RETRO 5 police-inspired ribbed sweaters,MBT FORA GTX WOMEN flight bombers, and polyurethane leather coats. The setting was also suitably dystopian, and the resulting ambiance was something akin to if the creators of Deutschland 83 and Hackers met up and decided to create a collection… We mean that as a compliment.Yesterday afternoon,JORDAN CP3 IX MEN artist JR spent the day working on his latest collaborative piece with Daniel Arsham in Greenpoint,NIKE AIR MAX 90 Brooklyn,MBT KIMONDO GTX MEN NYC. Connecting the lines between art, architecture, dance and theater, Daniel Arsham has been known to subvert existing architectural structures in unconventional,NIKE CLASSIC CORTEZ NYLON playful ways; confusing and confounding the expectations of space and form. Source: Street Art News .