Vizualna komunikacija i utjecaj boja na njeno poimanje

Petar Miljković

Sažetak

Definicija boje poima se kao elektromagnetsko zračenje u rasponu od 380 do 750 nm, u polju koje je vidljivo ljudskim okom. Psihofizički fenomen induciran izvorom svjetla, stvara osjećaj u mozgu kromatske i akromatske pobude, a karakteristike opisa boja sadržane su u tonu, zasićenosti i svjetlini boje.
Boja i svjetlost nalaze se u interaktivnom odnosu prisutni u našem okruženju i cijeloj prirodi. Boja spektra moguće je učiniti manje zasićenim dodavanjem bijelog svjetla (i frekvencije) odnosno učiniti je vizualno bojom veće svjetloće. Kružni dijagram boja kakav se i danas upotrebljava razvio je Isaac Newton uz naknadne brojne dopune prvobitnog koncepta. U primarnoj podijeli boja prema tumačenju razvrstavamo na fizikalne (aditivna i suptraktivna sinteza) , likovno-umjetničke (crvena, plava, žuta, bijela i crna) i psihološke (crvena, zelena, plava, žuta , crna i bijela) aspekte. Model loma svjetla koja nastaje prolaskom bijelog svjetla kroz prizmu stvara se inicijalna distribucija valnih dužina. Površine na koju pada svjetlost u određenom postotku se apsorbiraju ili reflektiraju. Promatrano reflektirano svjetlo percipira se zavisno od izvora svjetla kao i od količine apsorbiranog svjetla (koje je karakteristike površina). Percepcija boja kroz prizmu grafičkog dizajna projicira određenu poruku, te stoga odabir boja stvara određene emocije a projiciraju se kontrast i oštrina u kombinacijama dvaju tonova.
Sva promatranja boja kao i njihova individualna percepcija u zavisti je do promatrača, uvjetima promatranja kao i prisutnom osvjetljenju.
Ključne riječi: boja, svjetlo, kromatske akromatske