TEHNOLOGIJE VJEŠTAČENJA KRIVOTVORINA

Petra Poldrugač, Ivana Žiljak Stanimirović

Sažetak

Ovaj rad prikazuje tehnologije koje se koriste za vještačenje krivotvorenih novčanica i falsifikata. Potrebno je uzeti u obzir da je krivotvorenje zakonski kažnjivo, te su krivotvorine sudski dokazi. Upravo stoga vještačenje se provodi nerazornim forenzičkim metodama. Provodi se stupnjeviti pristup analizi, prateći stupnjeve zaštite tipografskih elemenata. Vještačenje se može grubo podijeliti na vizualni i instrumentalni dio. Baza vještačenja su osnovne tiskarske tehnike i metode reprodukcije zaštitnih elemenata. Koriste se profesionalni uređaji, uređaji za banke, kao i uređaji dostupni široj javnosti. Sadržaji vještačenja se neprestano proširuju, čime se poboljšava kvaliteta samog procesa, a ujedno i proširuje baza podataka. Proširena baza podataka pružila bi uvid u manjkavosti pojedinih grafičkih elemenata, te korekciju u budućim izdanjima. Time bi korekcija manjkavosti omogućila brže raspoznavanje krivotvorenih novčanica u javnosti, što bi dovelo do smanjenja opticaja.
Ključne riječi: vještačenje, krivotvorene novčanice, zaštitni elementi

UVOD

Krivotvorenje je problem sa kojim se suočavaju sve države. Kreće od spoznaje da je novčanica tek komad tiskanog papira. Budući da ima pridruženu vrijednost, to je čini idealnim predmetom krivotvorenja. Vještačenje krivotvorina omogućava stvaranje baze podataka o načinima izrade krivotvorina. Razvoj digitalne tehnologije u 21. stoljeću olakšava izradu krivotvorina. Tradicionalne metode tiska, poput offseta, zamijenjuju digitalne tehnike tiska [1]. Upravo stoga, pred dizajnerima je veliki izazov projektiranja zaštitnih elemenata pomoću resursa i tehnologija 21. stoljeća. To prvenstveno znači projektiranje zaštitnih elemenata koji ne mogu biti kopirani ili  skenirani.
Postavlja se pitanje potrebe dugotrajnih i skupih procesa projektiranja novih serija novčanica [2]. S obzirom na nagli razvoj informatizacije, posebice elektroničko plaćanje i niz kreditnih kartica, kolika je potreba za istim? Provedena istraživanja upučuju da je svijet još uvijek daleko od toga da postane bezgotovinsko društvo [3].
Za to postoji više razloga.  Još uvijek mnogi nemaju ili ne žele imati pristup kreditnim ili gotovinskim karticama, već koriste samo gotovinske transakcije. Gotovina pruža anonimnost pri transakcijama. Osim toga, omogućuje bržu transakciju bez provjera putem posebnih uređaja. Korisnost istoga je posebno vidljiva kod prestanka napajanja električnom energijom. I, naravno, prihvatljivost pojedinih valuta u cijelom svijetu. Uzmimo, na primjer, američki dolar. Ne samo da se posvuda prihvaća kao platežno sredstvo, već je oznaka „$“ postala svjetski simbol za novac.  

INSTRUMENTALNA FORENZIKA

Uređaje za instrumentalno vještačenje krivotvorina možemo podijeliti na:

• uređaje dostupne široj javnosti
• uređaje za financijske institucije
• profesionalne uređaje.

Uređaji dostupni široj javnosti su povečala raznih uvečanja i priručne UV lampe. Uređaji za financijske institucije sadrže niz funkcija poput uvečanja, infracrvenog zračenja, ultraljubičastog zračenja i bočnog svijetla. Većina uređaja ima softver sa spajanje sa kompjutorom i dodatne funkcije poput očitavanja magnetizma. Navedeni uređaji, uz pravilnu upotrebu i osnovno znanje, omogućavaju prepoznavanje krivotvorina.

A           B  
C     D  

Slika 1  Uređaji za instrumentalno vještačenje krivotvorina. Uređaji dostupni široj javnosti (A), uređaji za financijske institucije (B) i profesionalni uređaji (C,D).

No, za utvrđivanje autentičnosti novčanica neophodni su profesionalni uređaji. Takvi uređaji imaju cijeli niz mogućnost za provjeru autentičnosti nerazornim forenzičkim metodama. Vidljivo zračenje, ultraljubičasto zračenje, infracrveno zračenje, kružno osvjetljenje, propusno svjetlo, bočno svjetlo itd. Posebno je značajno razdvajanje ultraljubičastog i infracrvenog spektra na dijelove. Na taj način omogućeno je evidentiranje minimalnih promjena nastalih promjenom zračenja. Detalje je moguće analizirati i stereo mikroskopom.

A       B   

Slika 2  Dio programa za analizu pomoću uređaja Docucenter expert

FALSIFIKATI

Falsifikati su originalne novčanice kojima su dodani ili oduzeti pojedini detalji. Primjer pod rednim brojem 3 prikazuje falsifikat od 50 USD. Instrumentalnim je vještačenjem dokazano
da je na originalnom zaštićenom papiru novčanice od 5 USD ink jet tehnologijom ispisana novčanica veće nominalne vrijednosti. Autentičnost zaštićenog papira je dokazana analiziranjem zaštitne trake pod ultraljubičastim svjetlom od 365 nm i analiziranjem zaštitnih vlakanaca pod stereo mikroskopom.  

Slika 3  Falsifikat od 50 USD

A      B 

Slika 4  Detalj zaštitne trake pod ultraljubičastim svjetlom od 365 nm (A) i zaštitno
vlakance plave boje (B)

KRIVOTVORINE

Krivotvorine su potpuno novi proizvodi izrađeni sa namjerom upotrebe kao originalne novčanice. Današnji razvoj digitalne tehnologije pogodovao je sve češćoj izradi krivotvorina ink jet ili laserskim pisačima. Kvaliteta takvih krivotvorina obično je vrlo niska, no to ne sprečava njihov opticaj u javnosti. Iako ih je lako uočiti već vizualnom provjerom, detaljna instrumentalna analiza nesumljivo odaje krivotvorinu.

Treba uzeti u obzir da su originalne novčanice otisnute pomoću nekoliko tehnika tiska. Tri osnovne tehnike su plošni tisak (offset), duboki tisak (intaglio) i visoki tisak (knjigotisak). Tehnikom obostranog simultanog offset tiska otiskuje se lice i naličje novčanice. Upravo simultani tisak omogućuje izradu zaštitnog elementa prozirnog registra čiji se detalji sa lica i naličja savršeno poklapaju gledajući kroz propusno svijetlo. Naizmjenično otiskivanje lica i naličja rezultira preklapanjem ili ne poklapanjem segmenata.
Specifičnosti tiskovne forme za intaglio tisak zaslužne su za izradu taktilnih elemenata, dok se knjigotisak tradicionalno upotrebljava za tisak serijskih brojeva.   

Slika broj 5 prikazuje detalj krivotvorene novčanice ispisane ink jet pisačem. Originalne novčanice tijekom procesa izrade prolaze specifične mehaničke, fizičke i kemijske testove. Oni uključuju otpornost prema vremenskim uvjetima, uključujući vlagu svake vrste. Upravo takve specifičnosti automatski izdvajaju krivotvorine. Naime, krivotvorina otisnuta ink jet tehnologijom zbog svojih specifičnosti nije otporna na vlaženje. U doticaju sa tekućinom nastaje mrlja. Dodatna analiza pod stereo mikroskopom omogućuje uvid u raspored točkica boje specifičan za ink jet tehnologiju.

A      B   

Slika 5  Mrlja od tekućine (A) i detalj uvećan pod mikroskopom (B)

Analizirajući detalj krivotvorine ispisane laserskim pisačem na slici 6, vrlo je lako uočiti posebnosti ispisa suhim tonerom. Budući da su čestice tonera tijekom ispisa zapečene na površini, na mjestima gdje je novčanica presavijena doći će do pucanja tonera. Radi pojašnjenja fizičke izdržljivosti novčanica tijekom opticaja, dovoljno je navesti podatak da su novčanice eura projektirane kako bi izdržale presavijanje do 2000 puta. Detaljna analiza stereo mikroskopom pokazuje specifičan raspored točkica boje, kao i ostatke tonera nasumično raspršenog po površini.

A        B   

Slika 6  Pucanje tonera zbog presavijanja (A) i detalj pod mikroskopom (B)

ZAŠTITNI ELEMENTI

Zbog izrazitog napretka digitalne tehnologije postavlja se pitanje suprotstavljanja krivotvorinama 21.stoljeća. Odgovor leži u projektiranju zaštitnih elemenata 21.stoljeća. To konkretno znači izradu softvera koji reagiraju na kopiranje i skeniranje, na takav način da ih onemogućuju. Istodobno se projektiraju zaštitni elementi koji ne mogu biti kopirani ili skenirani. Takvi zaštitni elementi određuje tisak dodatnim tehnologijama. Stoga na novijim serijama novčanica, izuzev tri osnovne tehnike tiska, nailazimo i na plošni tisak (sitotisak), lentikularni tisak i foliotisak.
Slijedi nekoliko primjera:

• hologram na novčanicama eura [5]
• optički varijabilna boja na novčanicama eura viših apoena [5]
• kinegram na novčanicama od 200 kuna [6]
• pokretni zaštitni element na švedskim novčanicama od 1000 kruna [4].

Navedeni elementi spadaju u zaštitne elemente prvog stupnja koji su dostupni cjelokupnoj javnosti. Novija istraživanja pokušavaju doprinjeti dizajnu zaštitnih elemenata koji bi bili izuzetno jednostavni za utvrđivanje autentičnosti novčanica. Jedan pristup vodi prema upotrebi termalnih boja, pri čemu bi ljudska toplina omogućavala pristup sakrivenim informacijama na novčanicama. Dobru ideju predstavlja i polarizirajući filter. Prislanjanjem na određeni dio novčanice, specifična bi informacija postala vidljiva. Istraživanja se proširuju i na tzv. nevidljive boje poput infracrvenih. Najnovije ideje predlažu skriveni motiv, koji se nalazi ispod vidljivog, a moguće ga je otkriti samo infracrvenim zračenjem [7].

Forenzička analiza novčanica provodi se stupnjevitom analizom zaštitnih elemenata.
Nakon provjere zaštitnih elemenata prvog stupnja, provjeravaju se zaštitni elementi drugog stupnja poput zaštićenog papira, ultraljubičastih boja, infracrvenih boja, zaštitne niti, minipisma, mikropisma itd. Navedeni elementi služe za provjeru autentičnosti u financijskim institucijama. Slijede zaštitni elementi trećeg i četvrtog stupnja. Zbog tajnosti podataka, dovoljno je napomenuti da su s njima upoznati djelatnici središnjih banaka i forenzičkih laboratorija u sklopu tiskara novčanica.

ULTRALJUBIČASTE  BOJE

Vještačenju novčanica se pristupa vrlo temeljito. Svaki se dio krivotvorina temeljito analizira i podaci se unose u bazu podataka. Ispitivanje pod ultraljubičastim zračenjem može pokazati izrazito odstupanje od originalnih novčanica, kao na primjeru krivotvorine od 100 eura. No, može i rapidno nalikovati originalu, kao na krivotvorini od 200 eura.

A       B  

Slika 7  Krivotvorina od 200 eura (A) i 100 eura (B) pod ultraljubičastim zračenjem od 365 nm

S obzirom da su ultraljubičaste boje dostupne u slobodnoj prodaji, ne čudi njihova upotreba na krivotvorenim novčanicama. Stoga je potrebno neprestano educirati financijske djelatnike, kako bi bili savršeno upoznati sa zaštitnim elementima. U tu je svrhu Hrvatska narodna banka započela Nacionalni program za obuku provjere autentičnosti novca.   
Bez obzira na dostupnost, tisak detalja vidljivih pod ultraljubičastim svjetlom zahtjeva dobro poznavanje tiskarskih tehnika i dostupnost kvalitetne grafičke opreme.

INFRACRVENE  BOJE

Za razliku od tiska ultraljubičastim bojama, tisak infracrvenim bojama predstavlja nepremostivu barijeru za krivotvoritelje. Stoga se nastavlja neprekidno istraživanje toga područja u svrhu zaštite autentičnosti [7]. Primjeri krivotvorina u prilogu pokazuju najčešći izgled krivotvorenih novčanica pod infracrvenim svjetlom od 830 nm. Na krivotvorini od 200 eura vidljivo je kompletno lice, dok se na krivotvorini od 50 eura nazire samo zastava i imitacija holograma. Time se posve razlikuju od originalnih novčanica, kod kojih pod infracrvenim zračenjem postaje vidljiv samo desni dio lica novčanice.

A      B  

Slika 8  Krivotvorina od 50 eura (A) i 200 eura (B) pod infracrvenim zračenjem od 830 nm

ZAKLJUČAK

Ovim radom prikazana je složenost procesa vještačenja krivotvorenih novčanica. S obzirom na ovisnost krivotvorenja o dostupnosti informacija, postavlja se pitanje potrebe komentiranja zaštitnih elemenata u javnosti. Budući da javnost predstavlja prvu barijeru u borbi protiv krivotvorenja, itekako je potrebno upoznati javnost sa zaštitnim elementima [5]. Na taj se način sprečava gubitak povjerenja u pojedine apoene. Radi se o najčešće krivotvorenim apoenima, čije je krivotvorenje medijski eksponirano. To stvara određeno nepovjerenje u prihvat navedenog apoena tijekom gotovinskih transakcija.
Osim toga laičko pojašnjenje tiskarskih procesa kojima nastaju novčanice omogućuje uvid u kvalitetu istih. Poznavanje kvalitete autentičnih novčanica, usmjerava pažnju na prepoznavanje nekvalitetnih tj. krivotvorenih novčanica.
I kao posljednje, pojedini zaštitni elementi izrazito privlače pozornost. Budući da ljudsko oko stimuliraju pokreti, pažnju će prvenstveno privuči zaštitni elementi poput holograma. To stvara štetu, jer odvraća pozornost od pouzdanijih zaštitnih elemenata.
Sve navedeno upućuje na izrazitu potrebu za što kvalitetnijim i medijski eksponiranijim informiranjem javnosti.

LITERATURA

1. Helmut Kipphan, „Handbook of Print Media“, Springer, Berlin, 2001., ISBN: 978-3-540-67326-2
2. Rudolf L. Van Renesse, „Optical Document Security“, 3rd ed., Boston, London, Artech house, 2005., ISBN 1-58053-258-6
3. National Research Council of the National academies, „A path to the next generation of U.S. banknotes – keeping them real“, The National Academies Press, Washington, D.C., 2007., ISBN 978-0-309-10578-1
4. http://www.riksbank.com/templates/Page.aspx?id=10573
5. http://www.ecb.int/euro/html/security_features.en.html
6. Hrvatska narodna banka, „Kako prepoznati sumnjive primjerke novca“
7. V. Žiljak, I. Žiljak, K. Pap, Jana Ž. Vujić, „Infracrveno područje na vrijednosnicama     izvedeno s procesnim bojama“