KRIVOTVORENE GRAFIKE IZ PODRUČJA VRIJEDNOSNICA

Petra Poldrugač, Nikolina Stanić Loknar

Sažetak

Krivotvorenje je staro koliko i novčanice. Ovaj rad analizira poteškoće sa kojima se susreću izdavatelji novčanica, kao i poteškoće sa kojima se susreću krivotvoritelji. Krivotvorine su klasificirane prema načinu izrade. Krivotvoritelji su proučeni s aspekta opreme, aktivnosti i nivoa proizvodnje.
Polazeći od toga da su novčanice tek tiskani komadi papira, proučeni su elementi prepoznavanja i njihov učinak. Budući da neprekidna uporaba novčanica doprinosi smanjenju obraćanja pažnje prema zaštitnim elementima, to vodi povećanom broju krivotvorina u opticaju.
Proces proizvodnje nove serije novčanice traje nekoliko godina. Iako je na projektiranju zaposlen niz stručnjaka, cijeli je proces vrhunski zaštićen. Ovaj rad pojašnjava važnost prvog dana stavljanja nove serije novčanica u opticaj.
Ključne riječi: krivotvorine, novčanice

UVOD

Grafikama iz područja vrijednosnica smatramo otisnute ili ispisane dokumente određene vrijednosti. To su prvenstveno novčanice, dionice, kupoprodajni ugovori, osobni dokumenti... Svi oni pokazuju tendenciju krivotvorenja iz razloga ostvarivanja najčešće materijalnih koristi.
Možemo utvrditi da krivotvorenje novčanica postoji otkad i novčanice [1]. Razlikuje se jedino količina krivotvorina u opticaju. Uzmimo za primjer situaciju sredinom 19. stoljeća u Americi. BEP i U.S. Secret Service procjenjuju da je trećina ili čak polovina novčanica u opticaju tijekom građanskog rata bila krivotvorena [1].      
Krivotvorenje se uvijek sastoji od dvije osnovne metode: metode pokušaja i metode pogrešaka.
Jedan od osnovnih razloga krivotvorenja je razlog mogućnost izrade. Originalne se novčanice ne izrađuju kao unikati, već u milijunskim primjercima. Dakle, jasno je da svaka novčanica može biti proizvedena identična originalu, uz dostupnost materijala, opreme i grafičkih stručnjaka. Upravo stoga su resursi i oprema, za izradu zaštićenog papira i za tisak, nedostupni za javnost. Čak se i potražnja resursa ili grafičke opreme koja bi mogla poslužiti za izradu navedenoga, strogo nadzire od strane države. Stoga se krivotvoritelji služe mnogim umjetničkim i tehničkim vještinama. U današnje vrijeme prevlast u dupliciranju vrijednosnica preuzeli su razni grafički programi i digitalni tisak.
Analiziranje krivotvoritelja prema tehnikama tiska pomaže u analiziranju krivotvorenih novčanica [2].     
Prve su vrijednosnice bile otisnute knjigotiskom, ponegdje uz dodatak slijepog tiska. Zbog nedostatka opreme, prve krivotvorene vrijednosnice bile su prava umjetnička djela. To je bio ručni rad koji je trajao mjesecima. Razvojem tehnologije početkom 20.stoljeća prevlast nad knjigotiskom preuzima offset [3]. No, razvoj se očituje i na krivotvorenim novčanicama. Krivotvoritelji također koriste tehniku plošnog tiska. Doduše, ne modernu poput offseta, stoga je primjerenije koristiti naziv litografija. Današnje novčanice se zbog zaštite otiskuje pomoću više tehnika tiska. Krivotvorine se najčešće otiskuju digitalnim tehnikama tiska, sa ili bez dodatne dorade.   

POVIJESNI ZAŠTITNI ELEMENTI

Analiza povijesnih novčanica omogućava komparaciju sa današnjim novčanica u smislu manjkavosti zaštitnih elemenata. Zaštitni elementi koji su se pokazali korisnima, napredovali su u tehničkom smislu. Za razliku od njih, pojedini su zaštitni elementi uklonjeni ili redizajnirani u slijedećim izdanjima.

Austrijska novčanica iz 1796. godine proučena kroz propusno svjetlo, vrlo zorno predočuje primitivne pokušaje izrade višetonskog vodenog znaka. Dio (poput broja „96“) je izrađen istanjivanjem tog dijela papira, dok je dio (krug oko broja „96“) izrađen zadebljanjem tog dijela tijekom izrade papira. Vodeni znak pripada najstarijim zaštitnim obilježjima. Zbog specifičnosti izrade koja onemogućuje krivotvorenje zadržao se uz manje izmjene do danas.
Slična je situacija sa reljefnošću, koja je važan zaštitni element kako na povijesnim vrijednosnicama, tako i danas. Razlika je u tehnikama tiska. U prošlosti je naj zastupljeniji bio slijepi tisak, dok danas prevlast odnosi intaglio.

A   B

Slika 1 Detalj austrijska novčanice iz 1796.godine, propusno svjetlo (A) i švedske novčanice iz 1717.godine, koso svjetlo (B)

Na austrijskoj novčanici iz 1800. i 1825.godine prikazani su zaštitni elementi koji zbog razvoja tehnologije gube svoju ulogu na novčanicama.
Niz vodoravnih (ponegdje valovitih) crta preko kojih je ručno ispisan tekst bio je neizostavan zaštitni element u 19.stoljeću. Razlog je slijedeći: ako preko takve linije napišemo tekst, mjenjanjem teksta, promjenit će se i linije. Budući da na današnjim novčanicama niti jedan dio nije ispisan rukom, ovakva se zaštita više ne primjenjuje.
Razvoj digitalnih uređaja visoke rezolucije isto je tako djelovao na musre (uzorak) koji se mogao vidjeti na svim novčanicama. Iako je i dalje često u upotrebi, funkcija mu je više estetska, nego zaštitna.

A   B

Slika 2 Detalj austrijske novčanice iz 1825. godine (A) i 1800.godine (B)

Upravo zbog nedovoljnih zaštitnih elemenata, krivotvoritelji su kroz povijest bili na vrlo jasan način upozoreni o mogućim sankcijama. Rigorozno upozorenje s francuske novčanice iz 1792.godine „Krivotvorenje se kažnjava smrću“, tijekom vremena pomalo se ublažuje. Na zagrebačkoj vrijednosnici iz 1919.godine nalazi se natpis „Patvorenje se kazneno progoni“.

Slika 3  Detalj s francuske novčanice iz 1792. godine

Slika 4  Detalj s zagrebačke vrijednosnice iz 1919. godine

VAŽNOST PRVOG DANA PUŠTANJA NOVČANICA U OPTICAJ

Za očekivati je da će prvi dan puštanja nove serije novčanica u opticaj biti pomalo zbunjujući za javnost. Stoga se vrše pripreme putem medija, pojašnjavajući vizualni izgled i zaštitne elemente novih novčanica. Sa upoznavanjem javnosti se ne smije početi prerano, jer će tada krivotvoritelji imati dovoljno vremena za pripremu krivotvorina. A upravo su prvi dani opticaja, dani neznanja, najlakši za stavljanje krivotvorenih novčanica u opticaj.
Npr. pripreme za izradu novčanica eura, seriju a, započele su 1994.godine [4]. Više od četiri je godine trajao proces odabira naziva valute, dizajna, nominalnih vrijednosti, simbola itd. Nakon testne i nulte proizvodnje, 1999. započela je masovna proizvodnja. Novčanice su puštene u opticaj 01.01.2002.godine, a javnosti su prvi put predstavljene tri mjeseca prije. Zbog zaštite od krivotvorenja izdana je edukativna brošura koja nije sadržavala sve zaštitne elemente. Pod zaštitom tajnosti podataka su ostali hologram i optički varijabilna boja, koje su tada prvi puta otisnuti zajedno na novčanici. Tajan je ostao i zaštitni element ISARD (intaglio scaning anti recognition device) koji je po prvi puta ujedinio taktilni i slušni zaštitni element.
Tek mjesec dana prije opticaja, javnosti su predstavljeni svi zaštitni elementi [6].
Dakle, na tisuće je ljudi tijekom sedam godina radilo na projektu izdavanja nove valute koja je do posljednjeg trena morala ostati najstrožom tajnom.    

Slika 5 Novčanica od 10 eura predstavljena javnosti 30.08.2001.godine

KLASIFIKACIJA KRIVOTVORITELJA

Razumijevanje psihološkog aspekta krivotvorenja neophodno je za kvalitetnu analizu krivotvorina. Krivotvoritelje se može podijeliti u pet skupina ovisno o metodama reprodukcije. Oprema, lokacija, nivo proizvodnje i cirkulacija krivotvorina, predstavljaju osnovne elemente za klasifikaciju.
Primitivni krivotvoritelji su vrlo često umjetnički nadareni, te su u principu orijentirani na izradu falsifikata. Najčešće se bave raznim načinima dodavanja nula na originalne novčanice, kako bi im povečali vrijednost. Njihov rad je isključivo ručni, vrlo malog nivoa proizvodnje i često na rubu parodije. Ovakve se krivotvorine vrlo lako prepoznaju u javnosti.
Oportunist je najčešće tek punoljetna osoba, koja radi sama želeći zadiviti prijatelje. Upotrebljava digitalnu tehnologiju, kompjutorski kontroliranu i softvere za modificiranje objekata sa interneta. Ne koristi znanja stručnjaka iz područja tiskarstva, već je orijentiran na potragu preko interneta [5]. Ispisuje uvijek niske apoene, a količine ovise o trenutnoj potrebi.
Ne obraća posebnu pozornost na detalje. Na slici 6. primjer prikazuje razliku u smjeru lica i naličja na krivotvorini od 20 kuna.

A   B

Slika 6  Krivotvorena novčanica od 20 kuna, lice (A) i naličje (B)

Beznačajan kriminalac je osoba isključivo kriminalnih namjera ponavljanja konstantne aktivnosti krivotvorenja. Upotrebljava istu opremu poput oportunista i također koristi internet za razmjenu znanja. Razlika je u tome što krivotvorine dorađuje na vrlo inovativne  načine s aspekta zaštitnih elementa. Na internetu ne traži znanja o izradi krivotvorina, već načine na koji se npr. može zavarati olovka za detekciju ili kako izbjeći sukob u slučaju otkrivanja krivotvorine.

Slika 7  Imitacija holograma na krivotvorenoj novčanici od 50 eura

Profesionalni kriminalac je često dio kriminalnog miljea, s iskustvom u grafičkoj industriji. Koristi offset, printere visoke rezolucije, specijalne materijale i procese. Ove krivotvorine posjeduju imitaciju gotovo svih zaštitnih elemenata prvog i drugog stupnja, no nivo kvalitete odudara od originalnih. Nivo proizvodnje je veliki i cirkulira kroz kriminalnu mrežu.
Hologram na krivotvorenoj novčanici od 200 eura pokazuje visoki doseg razumijevanja procesa izrade holograma i apliciranja na novčanicu. Iako bi mogao zavarati javnost, boljim proučavanjem uočava se širenje spektra svjetlosti iz uglova, što ne odgovara originalnom hologramu.

Slika 8  Imitacija holograma na krivotvorenoj novčanici od 200 eura

Posljednju skupinu čine profesionalci, profiteri ili teroristi sponzorirani od države. To znači da koriste sve materijale i procese. Tu je uključen zaštićeni papir, intaglio i zaštitni elementi. Kompletnu reprodukciju osigurava vlada. Nivo proizvodnje je velik,a cirkulacija je putem legaliziranih ili nedopuštenih mreža. Vrlo često saučesnici nisu niti svjesni svoje uloge. Ovakve krivotvorine imaju prefiks „super“ (npr. super dolar).

ZAKLJUČAK

Razumijevanje načina izrade vodi ubrzanom raspoznavanju krivotvorina. Na taj način javnost može biti obaviještena o aspektima na koje treba obratiti pozornost. Ne smije se ispustiti iz vida da javnost predstavlja prvu barijeru za smanjenje opticaja krivotvorina.
Kao što je predočeno u ovom radu, krivotvorenje postoji otkad i novac. Stoga je vjerojatno, da će i postojati dokle god će postojati i otisnuti komad papira pridružene vrijednosti.
Rezultat je neprestano razvijanje novih inovativnih zaštitnih elemenata koji prate razvoj tehnologije.

LITERATURA:

1. http://www.secretservice.gov/counterfeit.shtml
2. National Research Council of the National academies, „A path to the next generation of U.S. banknotes – keeping them real“, The National Academies Press, Washington, D.C., 2007., ISBN 978-0-309-10578-1
3. Helmut Kipphan, „Handbook of Print Media“, Springer, Berlin, 2001., ISBN: 978-3-540-67326-2
4. http://www.ibiblio.org/theeuro/InformationWebsite.htm?http://www.ibiblio.org/theeuro/banknotes.history.htm
5. http://money.howstuffworks.com/counterfeit.htm
6. „How the euro became our money“, European Central Bank, Frankfurt am Main, Germany, 2007., ISBN 92-9181-985-9