POSTAVLJANJE FORMALIZMA RJEČNIKA ZA OPIS PROCEDURE U GRAFIČKOJ PROIZVODNJI

Dijana Posavec

Sažetak

Stvaranje formalizma rječnika unutar grafičke struke, koji će opisivati sve njene faze, procese i procedure, prvi je korak kojim se kreće prema standardizaciji grafičkih procesa. Rječnikom se pojednostavljuje komunikacija između korisnika, tiskara i informatičara, koji kroz određene algoritme digitalizira protoke informacija. Za sada ne postoje opći standardi definiranja rječnika na hrvatskom jeziku. Radi se tek na pokušajima, koji bi doprinjeli usmjeravanju daljnjeg razvoja na relaciji digitalnih normi i planiranja proizvodnje, putem baza znanja o materijalima i svojstvima, te mogućnostima strojava.
Spajanje konvencionalne grafičke terminologije s algoritmima za izradu baza normativa, osnovni je korak u uvođenju informacijskih sustava na bazi JDF metode. U pitanju su mnoge varijable s veoma stručnim značenjem.  To je rječnik koji se ne upotrebljava u školskim primjerima konverzacije. JDF, zbog toga, omogućuje korištenje nacionalnih termina. Upravo s tog razloga traži angažiranje stručnih timova koji poznaju strojni park, grafički jezik, proizvode, te rječnik izdavača, dizajnera i grafičara. JDF metoda i njena primjena je izvanredno područje objašnjavanja nužnosti timskog rada. Možda je i to razlog zašto se kvalitetna primjena pokazuje u velikim pogonima. Male tiskare još uvijek pribjegavaju hibridnim rješenjima.
Ključne riječi: formalizam rječnika, standardizacija, JDF, XML zapis.

Uvod

Pojavom JDF formata temeljenog na XML zapisu, uvelike se počela razvijati standardizacija grafičkih procesa u tiskarstvu. Međutim sama standardizacija se tako dugo neće moći adekvatno provoditi i integrirati u tiskarske pogone, dok se na svima prihvatljiv način, ne opišu sve norme i procesi, putem formaliziranog rječnika grafičke struke.
Područje grafičke terminologije obuhvaća stotine stručnih pojmova i riječi, koje su razumljive  samo osobama unutar tiskarske struke. Zbog toga je dozvoljeno da se i u samu JDF terminologiju uvodi nacionalni jezik, a ne neki od svjetskih jezika.
Rječnik za opis grafičkih procedura podrazumjeva pojmove (riječi) kao što su rezanje na trorezaču, količine na sat, format, debljina, falcanje, broj pregiba, broj prolaza, broj ploča, vrijeme izmjene ploča, pokrivenost bojom, voluminoznost i mnoge druge pojmove, koji ne pripadaju hrvatskom službenom jeziku, već imaju velikim djelom izvorište u njemačkom govornom području. Upotreba engleskog jezika pri standardizaciji grafičkih procesa se izbjegava jer je praksa pokazala da ga osobe koje rade na takvim strojevima, ne koriste i s tog razloga je nefunkcionalan i neupotrebljiv.
Takve strojeve koji imaju JDF bazu pod engleskim ili nekim drugim jezikom, u našim tiskarskim pogonima, isključuje se i nastavlja se raditi ručnim putem, bez automatizacije. Engleski jezik koristi se samo u svrhu komunikacije između djelatnika na stroju i programera koji radi algoritamsko povezivanje.
Rječnik tiskarske struke dozvoljava stare riječi koje imaju izvorište u njemačkom jeziku, kao tzv. uporabni jezik struke, no isto tako imaju i nacionalna obilježja. Takav rječnik razvijao se stoljećima, koristio se u olovnom slogu, u fotoslogu, te još uvijek funkcionira na današnjim suvremenim tehnološki visokorazvijenim strojevima.
Pojavom sofisticiranih informacijskih strojeva, nije se uvodio neki novi rječnik, već se implementirao stručni jezik uvriježen u grafičkoj struci. Takvim jezikom služe se i neke druge srodne grane, poput izdavača, nakladnika i dizajnera, kako bi na njima razumljiv način međusobno definirali i kvalitetno odradili posao.

Snimanjem u velikim tiskarama došlo se do primjera, od kojih se sastoji rječnik, a koriste ga i stari i mladi grafički inžinjeri. Rječnik je za pojedine procese ostao gotovo isti kao i u vrijeme olova, što dokazuje da nema posebne dorade takvog rječnika.Obilazeći i snimajući „živi“ govor unutar tiskarskih pogona, ispostavilo se da su razlike u stručnoj komunikacije vrlo male, gotovo nikakve.
Jedan od razloga leži u tome što je na prostorima bivše države postojao, i danas postoji samo jedan Grafički fakultet i to u Zagrebu. On producira grafičke inžinjere na istim osnovama znanja i rječnika. Svi inžinjeri bivše Jugoslavije studirali su u Zagrebu, pa se stoga lakše provodi standardizacija formalnog rječnika, koji se koristi u cijeloj regiju, ne samo u Hrvatskoj, jer je takav stručni jezik veoma ujednačen.
Danas se on ugrađuje u komandni sustav JDF formata koji funkcionira unutar XML struktrure. Sve dok XML struktura nije bila predložena na takav način, dotle ni visoko informatizirani strojevi nisu mogli početi sa radom. Tek kada je postavljena struktura bazirana na predloženom rječniku, uočio se napredak u korištenju novih strojeva.
Da bi se provela standardizacija morao se stvoriti rječnik koji obuhvaća sve faze grafičke proizvodnje. Prikupljanje informacija radilo se snimanjem u večini velikih tiskarskih pogona u Hrvatskoj, kako bi predloženi rječnik bio univerzalan i standardiziran za cijelo područje grafičke struke, od kalkulacija do grafičke dorade, i bio primjenljiv i korišten u tiskarskim pogonima.
Rječnik se s jedne strane koristi u razvoju školstva, a s druge strane omogućuje da se tiskarski strojevi pod JDF tehnologijom, sa svim svojim prednostima počinju koristiti unutar tiskarskih pogona. Bez obzira na kvalitetu i informacijsko - tehnološku razvijenost tiskarskog stroja, osobe koje rukuju sa njime ne mogu upravljati njime, ako im rječnik u smislu komunikacije čovjek – stroj nije razumljiv.

Važno je spomenuti da uvođenje standardizacije i formalizma rječnika nije nešto što je počelo od jučer. Rječnika grafičke struke star je 500 godina, i bez njega neće moći raditi ni CTP, ni bilo koji drugi moderni stroj. Pa se on takav nepromjenjen, ali dorađen koristi i danas.
Pojava stolnog izdavaštva (Desk Top Publishing), kao nešto tehnološki potpuno novo, prije dvadesetak godina, mogla se primjeniti samo ako se izvršila digitalizacija olovnih slova. Nastankom DTP nije se izmišljala nova tipografija, većina pravila i odnosa koji su se stotinama godina razvijali i poboljšavali, koriste se i danas, samo u drugačijem obliku ili zapisu. Stara pravila čitljivosti i tipografije primjenjuju se i danas jer su stoljećima dorađivana, kako bi se unaprijedio prijenos informacije tiskanim metodama.
Doba stare grafičke struke stvorilo je ne samo slova već i karakteristike opisa slova (bold, italic, inderline), što je osnova rječnika za daljnje međusobno razumijevanje. Te je kao takvo samo prevedeno u jedan novi zapis novi milje.
Implementacijom standardiziranog, formaliziranog rječnika u sve pogone naših tiskara, stvorit će se „novo doba“ tiskarstva, sa svim svojim prednostima koje omogućava svijet digitalni i umreženih strojeva.