Tehnologija rasterskih elemenata i elemenata zaŠtite u grafiČkoj izradi poŠtanskih maraka

Maja Rudolf

Abstract

Članak se osvrće na poštanske marke kao vrijednosne papire ali i proučava njihovu vrijednost kao umjetničkih djela koja predstavljaju državu odn. regiju u kojoj su tiskane. Specifičnu pažnju  treba posvetiti izradi takvih vrijednosnica u smislu zaštite, gdje zaštitni elementi mogu poslužiti i kao elementi samog dizajna, te mogu pružiti zanimljive vizualne momente.
Članak se bavi povijesnim pregledom nastanka poštanskih maraka, od samih početaka do danas. Analizirani su tehnološki procesi kojima su marke tiskane. Analizirani su vizualni elementi koji su definirali dizajn i zaštitu od nastanka prve marke, do modernih rješenja, te su dati prijedlozi o novim mogućnostima nadogradnje zaštitnih elemenata. Rasterski elementi i familije rastera su se pokazale kao dobro rješenje u kreiranju novih zaštita za poštanske marke. Oni  spajaju elemente zaštite sa atraktivnim vizualnim doživljajem i ne predstavljaju problem tehnološke izvedbe, zbog toga što su nastojanja da tehnologija izrade samih maraka bude što jednostavija (jeftinija), ali da se očuva najviša razina zaštićenosti.
Ključne riječi: Poštanske marke, zaštita, rasterski elementi

Povijesni pregled tehnologije izrade pošstanskih maraka

Pregledom poštanskih maraka koje danas možemo naći u opticaju unutar filatelističkih krugova zaključuje se da se tehnologija proizvodnje vrlo malo mijenjala kroz povijest. Tiskom prve marke „Penny Black“ (1.) u V. Britaniji postavljeni su standardi koji su se koristili u dugom razdoblju, pa i danas sa određenim nadogradnjama.

1. 1850 – V.Britanija

Pva tiskarska tehnika koja se koristila u izradi maraka bila je tehnika dubokog tiska, odn. intaglio tiska. Takav način tiskanja upotrijebljen je, osim zbog kvalitete izrade, i u svrhu onemogućavanja krivotvorenja samih maraka. Ploče za tisak izrađivane su u kontroliranom, dugotrajnom i vrlo preciznom postupku, a na posebnom papiru za tisak se nalazio vodeni žig. To je za ondašnje prilike bilo dovoljno da spriječi krivotvorenje. Intaglio tisak je pogodan za otiskivanje linijskih grafika, koje su prevladavale na poštanskim markama do razdoblja 70-ih godina 20.st. Manje zahtijevne tehnike tiska su bile upotrebljavane, najčešće kod maraka sa manjom nominalnom vrijednošću (NDH 2 kune - tiskana najvjerojatnije tehnikom visokog tiska) , što je umanjilo sigurnost takvih maraka, ali je omogućilo rastersku (višebojnu) izvedbu grafike na marki, najčešće samo u jednoj boji. Rasterski elementi i višebojni tisak su se rijetko susretali u počecima tiskanja maraka, da bi u novije doba prevladali u dizajnu, što su omogućile druge tehnike tiska. Zbog složenosti i skupoće izrade se osim intaglio tiska upotrebljavaju visoki tisak, fotogravura, offset, sitotisak i druge modernije tehnike, često i kombinacije više vrsta tiska, što u konačnoj izvedbi daje dobra grafička rješenja sa adekvatnom zaštitom.

Pregled zaštitnih elemenata

Počeci osiguravanja poštanskih maraka od falsificiranja i krivotvorenja leže u tiskarskim procesima i odabiru posebnih papira na koji su se marke otiskivale. Prvotni dodatni elementi zaštite uočavaju se na marki „Penny Black“, koja u donjim kutevima sadrži tipografske oblike u bijelim kvadratima. Svaka marka se razlikovala od druge samo u tom segmentu, gdje su se upotrebljavale različite kombinacije slova, ovisno o položaju marke na samom tiskarskom arku.
Element zaštite je i samo dizajnersko rješenje, moglo bi se reći da se u doba kada su tehničke okolnosti bile ograničene, više pažnje posvećivalo izradi samih grafika i tipografskih rješenja na markama. Njemačke marke iz razdoblja 20-ih godina (2.) dobro prikazuju trendove u dizajnu linijskom grafikom. Javljaju se rozete i simetričan geometrijski dizajn sa mnogo složenih, neprekinutih linija, koje se teško reproduciraju. Neke od ovih maraka imaju i posebnost dvostruke vrijednosti, gdje je u pozadini otisnuta originalna vrijednost marke, dok se naknadno pretiskivanjem (zbog nagle inflacije nije se stiglo dizajnirati i tiskati nove) uvela nova vrijednost nominale. Otisci koji su se naknadno otiskivali ne sadrže posebne zaštite, osim okomitih linija koje služe prvenstveno skrivanju prvotne vrijednosti, ali gledano kao kombinacija pozadine u kojoj je originalna grafika i novog otiska preko originala, stvara se ispreplitanje grafičkih elemenata koje bi moglo otežati falsifikaciju. 

Na hrvatskim markama iz vremena 40-ih god. 20 st. možemo vidjeti nekoliko glavnih trendova izrade poštanskih maraka. Većina je tiskana jednobojnim intaglio tiskom, ali javljaju se primjerci drugih tehnika tiska, sa višebojnim rješenjima. Očigledno je da je većim nominalnim vrijednostima posvećeno više pažnje u definiranju grafičkih elemenata i tipografije, pripremi grafika za tisak, te samom tisku, dok su manje nominale imale slabiju kvalitetu izrade, ali s druge strane bogatiji likovni izričaj. Porto marke tiskane su  dvobojno, posebnim bojama, sa pozadinskim pleterom i prednjim dijelom sa nominalom, pleterom i oznakom države.

3. 1941 - NDH

Ruska marka iz 60-ih godina uvodi u zaštitni dizajn,trobojni tisak sa posebnim metalik bojama koje pod različitim kutevima upada svjetla daju drugačije tonove. Tiskanjem intaglio tiskom portreta osigurana je kvaliteta izvedbe finih linija (4) kojima je iscrtana čitava grafika zajedno sa tipografskim rješenjem. Element zaštite predstavljaju narančaste linije (4a) koje svojim ispreplitanjem stvaraju optičke oblike koje je teško ponoviti ručnim graviranjem.  

Sedamdesetih godina se primjećuje trend porasta višebojnih otisaka sa rasterskom grafikom, što su omogućile moderne tiskarske tehnike. Na primjeru Japanskih marki iz 1971 (5) vidi se kombinacija linijskog tiska sa rasterskim elementima. Kao glavni element zaštite ističu se posebne boje te zlatotisak, no ni po čemu drugome nije posvećena dodatna pažnja u zaštićivanju marke.

5. 1971 - Japan

Rasterska grafika na brazilskoj marki tiskanoj 1976. (6) Tiskana je klasično sa točkastim rasterskim elementom, procesnim bojama u offset tisku, u kombinaciji s visokim tiskom u kojem je izvedena vrijednost nominale. Zaštitni elementi se nalaze izvan marke, na arku, gdje je posebnim fontom i zaštitnom linijskom grafikom u zlatotisku osigurana zaštita.

6. 1976 - Brazil

Primjenom jeftinijih tehnika tiska na poštanskim markama(7,8,9), skrenuta je pažnja sa samog tiska kao zaštitnog elementa marke, već su se uvodila neka nova rješenja, kao što su vodeni žigovi, posebne boje, slijepi tisak, zlatotisak, te novi materijali. 80-ih i 90-ih godina 20 st. Zaštitni elementi su manje primjetni, te se sav fokus usmjeruje ka samoj grafici, kao ukrasnom elementu, svrstavajući marku među umjetnička djela koja su dizajnirali mnogi ugledni umjetnici.
U ovom stoljeću ponovno se pojavila potreba za većim zaštitama na svim vrijednosnim papirima, tako i markama. Libijska marka prikazuje kombinaciju različitih vrsta tiska (offset, zlatotisak, slijepi tisak), linijsku i rastersku izvedbu grafike (sa klasičnim rasterskim elementom) te se uvodi hologram preko kojeg je tiskana nominala. To upućuje na zaključak da se je prvo izveo papir, potom je nanesena holografska folija, izveden procesni tisak na portretu te folio tisak s zlatnom folijom sa reljefnim klišeom. Na taj način je onemogućeno falsificiranje nominalne vrijednosti. Unutar holograma su jednostavni grafički elementi kružnica i kvadrata, bez tipografskih elemenata, no pružaju dostatnu zaštitu zajedno sa ostalim elementima koji se nalaze na marki.

2001 - Libija

U tom smislu u poštanske marke moguća je ugradnja mnogih zaštitnih elemenata, koji se koriste kod drugih vrijednosnica koje su danas u opticaju, poput novih rasterskih oblika, tiskanja sa uv bojama, infrared elementima itd.

Prijedlog o uvođenju posebnih rastera

Iako poštanska marka sama po sebi ne predstavlja veliku vrijednost za individualne korisnike, problem krivotvorenja u svijetu postoji, te u državama sa velikim nakladama maraka predstavlja velike novčane gubitke. Također, marke se krivotvore s namjerom da postignu veću vrijednost kao umjetnička djela u kolekcionarskim krugovima, gdje njihova vrijednost uvelike premašuje nominalnu upotrebnu vrijednost. Zato se posebna briga treba posvetiti zaštiti ovog vrijednosnog papira, što se u mnogim zemljama zanemaruje ili ne koristi u dovoljnoj mjeri.
Pregledom današnjih izdanja poštanskih maraka, zaštita je izvedena u vidu posebnih papira sa vodenim znakom, strogo definiranim nazubljenjem, upotrebom posebnih boja uz procesne boje (spot boje, uv boje, metalik boje), a u posljednjih 20-ak godina mogu se naći marke sa hologramima koji do sada predstavljaju najbolju zaštitu. No postavlja se pitanje je li hologramska zaštita preskupa za izradu većih naklada maraka koje kolaju u svakodnevnoj upotrebi.
Nastojanja su da tehnologija izrade samih maraka bude što jednostavija (jeftinija), ali da se očuva najviša razina zaštićenosti. U tom smislu uvodimo prijedlog korištenja posebnih rasterskih elemenata u procese tiska poštanskih maraka. Višebojna rasterska reprodukcija u proizvodnji maraka danas koristi konvencionalne točkaste rasterske elemente kao osnovu za tisak. Rasterski element kao najmanji element grafike na poštanskoj marki dobiva novu ulogu zaštite promjenom svog oblika. Matematički i algoritamski definirani rasterski elementi mogu dodatno individualizirati svaku marku te joj pružiti novi vid zaštite. Grafike reproducirane novim rasterima nemaju nikakvih ograničenja glede motiva ili upotrebe boja.
Do sada su razvijene mnoge vrste matematički definiranih rastera i familija rastera, te se na njima temelji prijedlog primjene u području tiska poštanskih maraka. U višebojnom tisku moguće je svaki kanal boje otisnuti različitim rasterskim elementom te varirati linijaturu i kut matematički precizno definiranim algoritmima koji bi osigurali nemogućnost ponavljanja takve grafike. Osim toga, razvijeni su algoritmi koji omogućuju primjenu različitog rastera za svaki piksel zasebno, stohastičkim odabirom što dodatno osigurava grafiku.
Mogućnosti primjene novih rastera kao grafičkih elemenata i elemenata zaštite su mnogobrojni. Započet ćemo sa prijedlogom primjene jedne familije rasterskog elementa u kreiranju grafike za poštansku marku. (primjer1). Razmotrit će se upotreba više vrsta rasterskih elemenata unutar cmyk kanala jedne grafike (primjer2). Zatim će se eksperimentirati sa odabirom nekoliko vrsta rasterskih elemenata unutar samo jednog kanala (primjeri), da bi se došlo do potpuno stohastički definiranih parametara koji određuju oblik, linijaturu i kut samog rasterskog elementa za svaki piksel i kanal zasebno. Na taj način će se omogućiti individualizacija svake marke otisnute na jednom arku.

Primjer 1 korištenja jedne vrste rasterskog elementa (rsinus) u cmyk kanalima

Primjer 2 korištenja familije sinusnih rastera za svaki cmyk kanal

3  Prijedlog dizajna sa familijom rasterskih elemenata

Literatura
Pap, Klaudio; Žiljak, Ivana; Žiljak-Vujić, Jana : Design of Digital Screening, Fotosoft, Zagreb, 2008
Žiljak, Ivana; Žiljak, Jana: Design of screening elements, Proceedings of the 8th International Design Conference (Design 2004)
…….