Društveni aspekti razvoja i uporabe elektroničkih udžbenika

Petar Jandrić

Sažetak

Ovaj rad izrađen je u konceptualnom okviru transdisciplinarne istraživačke metodologije koja se ravnopravno koristi pozitivističkim, interpretativističkim i kritičkim teorijskim postavkama koje se tijekom istraživanja prožimaju, međusobno nadopunjuju i transformiraju. Rad istražuje korespondenciju digitalnih ograničenja ugrađenih u elektroničke udžbenike s važećim zakonima o intelektualnom vlasništvu, te odnos uporabe elektroničkih udžbenika sa Bourdieauvim konceptom društvene reprodukcije. Obzirom na široku uporabu elektroničkih knjiga, isprepletenost formalnog i neformalnog obrazovanja sa društvenom reprodukcijom i sve veću isprepletenost svojstava eletroničkih udžbenika sa svojstvima drugih oblika intelektualnog vlasništva poput elektroničkih igara i patenata, autor ovog članka uvjeren je da je rezultate istraživanja moguće primijeniti i šire od neposrednog konteksta obrazovanja.

Uvod

U proljeće 2011. godine izdavačka industrija zabilježila je povijesni obrat: vodeća kuća za online trgovinu knjigama Amazon po prvi puta je prodala više elektroničkih nego papirnatih izdanja (Book Industry Study Group, 2012). Digitalizacija izvora znanja više se ne nalazi u sferi svijetle budućnosti, već predstavlja stvarnost koja se događa ovdje i sada. Stoga ne čudi da se povezane teme protežu u različitim izvorima od dnevnog tiska do stručnih i znanstvenih konferencija i časopisa (Mateš, 2011).
Kao što i priliči ranim fazama Rogersove difuzije digitalnih izvora informacija u društvo, većina istraživanja temelji se na različitim praktičnim aspektima ovog procesa (Rogers, 1986 i 1995). Praktična istraživanja koja omogućuju dalji razvoj izdavačke djelatnosti pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija uvijek su aktualna, jer omogućuju dalji razvoj industrije. Međutim, Jandrić i Boras pokazuju kako u kasnijim difuzijskim fazama Rogersova ciklusa praktična istraživanja vezana za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija oslobađaju prostor za društvena istraživanja koja se bave utjecajima ovih primjena, i povratnom informacijom odnosno društvenim utjecajem na razvoj novih primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija (2012).
Od jednostavnih svakodnevnih olakšica poput elektroničkih sustava za naplatu parkiranja do čitavih društvenih revolucija temeljenih na uporabi mobilnih telefona i interneta (Rheingold, 2002), razvoj i primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija nalaze se u dijalektičkim odnosima sa društvenim promjenama. Kako bismo više naučili o izdavačkoj djelatnosti, stoga je potrebno istražiti društvene aspekte različitih tehnologija koje se nalaze u svakodnevnoj uporabi i/ili tek u ranim razvojnim fazama. U svrhu postizanja jednog od glavnih sastojaka ispravnog znanstvenog istraživanja – pravilnog omjera između širine i dubine – ovo istraživanje omeđeno je kontekstom uporabe elektroničkih udžbenika. Međutim, općenitost ranijih zaključaka izravno navodi na zaključak da se njegovi rezultati mogu primijeniti i šire od neposrednog konteksta obrazovanja.      

Metodologija istraživanja

Kao što pokazuju srodna istraživanja iz područja e-obrazovanja (Jandrić i Boras, 2012), pitanja društvenog utjecaja tehnologija moguće je istraživati pomoću transdisciplinarne metodologije koja istovremeno istražuje u pozitivističkim, interpretativističkim i kritičkim teorijskim okvirima. Prilikom kombiniranja istraživačkih okvira potrebno je posvetiti naročitu pažnju njihovoj sumjerljivosti, odnosno mogućnostima za usporedbu bez gubitka značenja.
Prema Nicolescuovom logičkom aksiomu koji osigurava prijelaz iz jednog stupnja stvarnosti u drugi logikom uključene sredine, ove mogućnosti moguće je pronaći u području modeliranja (2006). Svaki model je apstraktan i nikada potpuno točan opis stvarnosti. Izravna posljedica kombiniranja različitih modela u najvišim sferama stvarnosti koje proizlaze iz logike uključene sredine je pripadnost izvedenih zaključaka istim sferama. Jednostavnim rječnikom, u svrhu osiguravanja logičke koherentnosti transdisciplinarno istraživanje potrebno je provoditi na visokom stupnju apstrakcije modela i izvedenih zaključaka.
Istraživanje društvenih aspekata uporabe elektroničkih udžbenika, dakle, ne spada niti u područje društvenih niti u područje tehničkih znanosti, već u apstraktno područje uključene sredine u kojem se ovi pojmovi miješaju, a istraživačke metode potekle iz različitih konceptuanih okvira međudjeluju bez problema koji proizlaze iz (ne)sumjerljivosti. U svrhu korištenja ovako izvedenih zaključaka potrebno ih je prevesti u matične konceptualne okvire, čime se postiže logička odnosno znanstvena konzistentnost transdisciplinarnih istraživanja.

Elektronički udžbenici i zakon o intelektualnom vlasništvu

Većina tiskanih i digitalnih udžbenika podložna je zakonima o intelektualnom vlasništvu. Kod papirnih udžbenika zakon se provodi jednostavnom zabranom umnožavanja. Međutim, umnožavanje digitalnih udžbenika mnogo je jednostavnije od umnožavanja papirnog udžbenika. Izdavači stoga u elektroničke udžbenike ugrađuju različita ograničenja koja proizlaze iz zakona, koja često dovode do pojave dodatnih ograničenja koja proizlaze iz svojstava digitalnih medija.
Papirni udžbenik moguće je bez kršenja zakona posuditi ili pokloniti mlađim kolegicama ili kolegama nakon položenog ispita. Obzirom na visoku cijenu udžbenika i skroman studentski standard, ovakvo se ponašanje smatra pozitivnim i većina visokoškolskih institucija ga potiče organizacijom sajmova rabljenih udžbenika i sličnim manifestacijama. Međutim, kod elektroničkih udžbenika ovo nije slučaj. Čak i kada bismo presnimili elektronički udžbenik na vanjski medij i odmah uništili izvorni primjerak, što bi konceptualno odgovaralo posudbi papirnog udžbenika, čin umnažanja elektroničkih udžbenika uglavnom je ilegalan i/ili tehnički onemogućen. Drugim riječima, zaštićeni elektronički udžbenik nije moguće posuditi niti pokloniti mlađim kolegicama ili kolegama nakon položenog ispita.
Posuđivanje i naslijeđivanje nastavnih materijala važan je dio života svih generacija polaznika obrazovnih institucija. Iz tog razloga, navedena tehnološka ograničenja u digitalnim udžbenicima vrše izravan negativni utjecaj na slobodu korisnika. Prema Stallmanu, ograničenja ugrađena u digitalne izvore „čitateljima oduzimaju mnoge tradicionalne slobode – primjerice, slobodu posuđivanja izvora prijatelju, njegove prodaje antikvarijatu, posudbe iz knjižnice, kupovine bez odavanja identiteta kupca, ponekad čak i slobodu čitanja istog izvora dvaput“ (2002: 85).
S druge strane, ukidanje i/ili zaobilaženje digitalnih ograničenja elektroničke udžbenike čini dostupne svakome, što dovodi do značajnih globalnih promjena u strukturi autorskih prihoda. Dok su tradicionalni autori uglavnom živjeli od prodaje robe (knjige, nosača zvuka, fotografije...), autori koji djeluju u umreženom društvu sve veći postotak svojih honorara zarađuju pružajući usluge (držeći predavanja, održavajući koncerte, dizajnirajući omote i čestitke...) (van Dijk, 1999).
U svijetu visokoškolskih udžbenika ovaj trend je nešto blaži nego u ostalim granama izdavaštva, jer nastavnici trebaju pisati udžbenike kako bi zadržali posao i/ili napredovali u struci bez obzira na visinu honorara. Primjerice, pisanje ovog članka autoru nije plaćeno; međutim, objavljivanje određenog broja članaka u određenom razdoblju autoru omogućuje izbor u nastavno zvanje koje pak omogućuje naplatu radnog sata provedenog u učionici prema zakonski utvrđenoj tarifi. U određenom postotku, ovakvo legitimiranje ostalih djelatnosti objavljivanjem oduvijek je prisutno u visokom školstvu. U kontekstu besplatnih digitalnih udžbenika, međutim, ono doživljava svoj teorijski i praktični maksimum.
Iz provedene rasprave nedvosmisleno proizlazi kako uvođenje i/ili ukidanje različitih ograničenja u digitalne udžbenike nije isključivo pitanje toga što je tehnički moguće učiniti. Društvo u kojem je moguće živjeti od proizvodnje robe odnosno pisanja ili svirke u studiju drastično se razlikuje od društva u kojem je moguće živjeti isključivo od proizvodnje usluge odnosno od neprestanog predavanja ili izvođenja koncerata. Iz tog razloga odgovor na pitanje o strukturi ograničenja u elektroničkim udžbenicima svodi se na pitanje u kakvom društvu želimo živjeti, na koje je pak potrebno odgovoriti konsenzusom najšire zajednice. U ovom kontekstu, zadaća znanosti prvenstveno se odnosi na osvješćivanje problema koji proizlaze iz trenutne situacije i razradu različitih budućih opcija čije poznavanje omogućuje donošenje informiranih odluka.

Elektronički udžbenici i društvena reprodukcija

U drugoj polovici dvadesetog stoljeća Pierre Bourdieau uvodi pojam društvene reprodukcije u društvene znanosti, čime teorijski zaokružuje ranija istraživanja na ovom području (1984 i 2007). Unatoč brojnim kritikama (Schatzki, 2007) i nastavcima Bourdieauva istraživanja (King, 2000), njegov koncept društvene reprodukcije je jedna od ishodišnih točaka suvremenih društvenih znanosti (Social Science Dictionary, 2011) te se u ovom istraživanju interpretira u izvorniku.
U najkraćim crtama, društvena reprodukcija sastoji se od procesa koji perpetuiraju svojstva društvenih struktura u nekom vremenskom razdoblju (ibid). Tipični primjeri društvene reprodukcije uključuju pojavu da djeca roditelja sa završenim fakultetima i sama imaju znatno veću statističku šansu završiti fakultet (Doolan i Matković, 2008) i pojavu da djeca iz bogatijih obitelji imaju veću vjerojatnost za posjedovanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija i samim time lakši pristup odgovarajućim studijima (Van Dijk i Hacker, 2003: 315).
Da bi se mogli služiti elektroničkim udžbenicima, njihovi korisnici trebaju imati pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Prema tome, temeljni uzrok društvene reprodukcije uzrokovane uporabom elektroničkih udžbenika je podjela između pojedinaca koji imaju pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i onih koji ga nemaju pod nazivom digitalna razdjelnica. Van Dijk i Hacker definiraju sljedeće četiri kategorije prepreka pristupu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama:

  1. Nedostatak osnovnoga digitalnog iskustva, odnosno mentalna prepreka koje uzrok može biti nedostatak zanimanja, strah od računala i neprivlačnost tehnologija.
  2. Neposjedovanje računala i mrežnog pristupa, odnosno materijalna prepreka.
  3. Nedostatak digitalnih vještina ili prepreka vještina uslijed nedovoljne lakoće korištenja tehnologija i nedostatka obrazovanja ili društvene potpore.
  4. Nedostatak značajnijih prilika za korištenje ili prepreka korištenja (ibid: 315-316; kurziv P.J).

Materijalna prepreka podjednako pogađa čitavu populaciju nekog geografskog, političkog, kulturnog i ekonomskog prostora. Primijenjena na digitalne udžbenike, međutim, materijalna prepreka nešto je manje izražena nego u generalnoj populaciji. Danas se gotovo nemoguće školovati bez pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama – iz tog razloga, glavnina hrvatskih učenika i studenata posjeduje pristup računalu i internetu (Internetworldstats, 2012; CARNet, 2012). Međutim, ova medalja ima dvije strane. Kao posljedica činjenice da velika većina učenika i studenata posjeduje pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, učenici i studenti pogođeni materijalnom preprekom odnosno učenici i studenti koji ne posjeduju pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama ostvaruju znatno slabije rezultate u školovanju (Doolan i Matković, 2008).  
Mentalna prepreka dijalektički je povezana s materijalnom preprekom na dva načina. Na psihološkoj razini, osobe pogođene materijalnom preprekom pristupu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama mogu racionalizirati svoj nedostatak mogućnosti izostankom zanimanja za tehnologije. Opravdano ili neopravdano, ovakva osoba može stvoriti negativan psihološki stav prema uporabi elektroničkih udžbenika (Heemskerk, Brink, Volman i Ten Dam, 2005). U psihologiji, ovakav se stav često opisuje izrekom kiselo grožđe. Materijalna prepreka također može utjecati na mentalnu prepreku kroz izloženost pojedinca tehnologijama. Primjerice, student koji studira na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu samom će temom svog studija i iskustvom života u razvijenoj europskoj zemlji imati veću mogućnost služenja elektroničkim udžbenicima nego, primjerice, student filozofije u nekom siromašnom gradu u Africi. Posljedično, prvi student lakše će prihvatiti uporabu elektroničkih udžbenika kao dio svakodnevnog rada nego student koji se sa njima susreće rijetko ili nikada.
Mentalna i materijalna prepreka izravno su povezane s nedostatkom značajnijih prilika za uporabu elektroničkih udžbenika odnosno preprekom korištenja. U zemljama Prvog svijeta prepreka korištenja svedena je na minimum, a povećava se manje ili više proporcionalno sa smanjenjem bruto nacionalnog dohotka pojedine zemlje (Internetworldstats, 2012). U hrvatskom kontekstu, primjerice, pored brojnih besplatnih elektroničkih udžbenika postavljenih od strane anonimnih korisnika koji su javno dostupni na internetu, svaki učenik i student posjeduje besplatan pristup online knjižnici elektroničkih udžbenika na hrvatskom jeziku koji su pedagoški i metodološki prilagođeni uzrastu i tematici kojom se bave u svojim obrazovnim institucijama (CARNet, 2012). Iz tog razloga, prepreka korištenja ne zauzima značajnije mjesto u analizi prepreka pristupu elektroničkim udžbenicima.
Prepreka vještina izravno je povezana sa svim ostalim kategorijama prepreka. U kontekstu malih naroda poput hrvatskoga, prepreka vještina svodi se na dvije osnovne komponente: vještinu rukovanja informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i jezičnu kompetenciju. Vještinu rukovanja informacijskim i komunikacijskim tehnologijama kao moguću prepreku korištenju elektroničkih udžbenika nije potrebno posebno objašnjavati: ukoliko se ne znamo služiti računalom, ne možemo niti koristiti elektroničke udžbenike. Međutim, obzirom da korištenje elektroničkih udžbenika zahtijeva vrlo osnovnu razinu poznavanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, ovu prepreku možemo zanemariti.
Jezična kompetencija malo je složeniji problem. Hrvatski narod je malobrojan. Njegova ukupna produkcija sadržaja je na svjetskoj razini zanemarivo malena: u globalnom društvu, stoga smo osuđeni na konzumaciju sadržaja proizvedenih u inozemstvu i na stranim jezicima. Elektronički udžbenik koji pokriva osnovna znanja i vještine isplati se prevesti ili izraditi kod kuće, jer će zasigurno imati dovoljno široku publiku da bi se isplatilo platiti prevoditelja ili autora. Međutim, porast stručne i znanstvene razine udžbenika praćen je snažnim smanjenjem broja potencijalnih korisnika, da bi na magistarskom ili doktorskom stupnju u nekim granama došlo do toga da neki udžbenik privlači jednoznamenkasti broj korisnika. Očito je da ovakav udžbenik nije isplativo prevoditi ili pisati; dakle potrebno je koristiti izvornik na stranom jeziku. Međunarodni jezik znanosti je engleski, stoga se uglavnom smatra da je poznavanje ovog jezika dovoljno za izbjegavanje prepreke vještina u kontekstu jezične kompetencije. Pitanje dominacije velikih jezika nad malima uvelike prelazi domete ovog rada, stoga se njime dalje nećemo baviti.  
Korištenje elektroničkih udžbenika u najvećem broju slučajeva implicira uključenost u manje ili više formalan obrazovni proces koji je u stanju pružiti podršku kako iz područja korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija tako i iz područja jezičnih kompetencija. Većina korisnika mobitela danas je u stanju otvoriti pdf dokument, i većina hrvatskih osnovnoškolaca uči engleski jezik. Na ovim temeljima, možemo zaključiti da prepreka vještina ne daje značajniji doprinos ukupnim preprekama pristupu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.
Usporedivši sve četiri kategorije prepreka pristupu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama van Dijka i Hackera, možemo zaključiti da uporaba elekroničkih udžbenika prvenstveno ovisi o materijalnim i mentalnim preprekama pristupu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. U kontekstu van Dijkova i Castellsova umreženog društva (1999, 2003), mehanizmima društvene reprodukcije i dalje vlada dijalektička isprepletenost ekonomskog statusa i psiholoških stavova. Društvene posljedice revolucionarnih tehnologija, dakle, naposljetku se uglavnom svode na osnovne sile koje čovječanstvom vladaju od pamtivijeka.

Diskusija

Tradicionalno zakonodavstvo iz područja intelektualnog vlasništva ne odgovara uvjetima globalnog umreženog društva. Iako smjer budućih promjena još uvijek nije u potpunosti definiran, naznake govore o promjenama u smjeru smanjenja prava sadašnjih korisnika intelektualnog vlasništva (Ayres, 1999; Baase, 2003; Stallman, 2002). Međutim, u području društvene reprodukcije u digitalnom okruženju moguće je mnogo naučiti iz predglobalnih dostignuća društvenih znanosti. Promatramo li dijalektički odnos između društva i informacijskih i komunikacijskih tehnologija u smjeru koji gleda od društva prema tehnologijama, elektroničke udžbenike je potrebno primjenjivati sa određenom dozom ekonomske i klasne osjetljivosti, a u cilju povećanja društvene pravednosti. Promatramo li dijalektički odnos između društva i informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obratnom smjeru, dakle u smjeru koji gleda od tehnologija prema društvu, elektroničke udžbenike potrebno je dizajnirati na načine koji dopuštaju maksimalizaciju sloboda autora i čitatelja.
Ovi zaključci i područja međusobno su dijalektički povezani, a razvoj svakog pojedinog područja kroz transdisciplinarnu istraživačku metodologiju istovremeno utječe na preostala područja i prima njihove utjecaje. U tom smislu, jednako je pogrešno razvijati nove izdavačke tehnologije bez da razmišljamo o posljedicama njihove uporabe kao što je pogrešno i razvijati nove društvene odnose bez svijesti o utjecaju izdavačkih tehnologija. Baš kao i u predinformacijsko doba, galaksija Gutenberg jednako je društveni kao i tehnološki prostor (McLuhan, 1962). Međutim, van Dijk jasno pokazuje da informacijske i komunikacijske tehnologije djeluju kao pojačalo odnosa u suvremenom društvu (1999). Digitalna razdjelnica sobom istodobno donosi veću demokratičnost među korisnicima informacijskih i komunikacijsih tehnologija, kao i njihovu veću odijeljenost od osoba koje se nalaze s pogrešne strane digitalne razdjelnice (van Dijk i Hacker, 2003: Mason i Hacker, 2003). Iz tog razloga, danas je transdisciplinarni pristup problematici izdavaštva, a posebice digitalnog izdavaštva čiji velik dio čine elektronički udžbenici, potrebniji no ikada.  
Ovakav pristup sobom nosi brojne probleme. S metodološke strane, problematika transdisciplinarnog istraživanja relativno je novo i neistraženo područje. Primjerice, ovo istraživanje temelji se na prilagodbi transdisciplinarne metodologije kritičkih istraživanja e-obrazovanja Jandrića i Borasa (2012). Kako bi osigurala konzistentnost istraživanja, međutim, znanost o izdavaštvu definitivno trebati stvoriti svoju metodologiju i odgovoriti na teorijske i praktične probleme specifične za vlastiti kontekst istraživanja. Nadalje, potrebno je analizirati postojeće i pronaći nove mehanizme kojima će se teorijska komponenta istraživanja ugraditi u praktičan rad. U cilju postizanja društvene pravednosti ili barem izbjegavanja zlouporabe, dakle, neka buduća istraživanja trebati će ispitati mostove između društvenih odnosa i razvoja elektroničkih udžbenika.

Zaključak

Izrađen u transdisciplinarnom kritičkom teorijskom okviru, ovaj rad postavlja više pitanja nego što nudi odgovora. Zaključak o neadekvatnosti postojećeg zakonodavstva izravno navodi na izradu prijedloga novih zakona. Potreba za uključivanjem argumenata koji potječu iz domene tradicionalnih društvenih znanosti u istraživanja digitalnog izdavaštva navode na stvaranje nove metodologije istraživanja. Izbjegavanje štetnih posljedica koje sobom donose alati koji ne podržavaju suživot sastoji se od uključivanja kritičkog razmišljanja prilikom razvoja i dizajna digitalnih udžbenika. Usprkos svojoj utemeljenosti u kontekst digitalnih udžbenika, izvedene zaključke očito je moguće primijeniti barem na čitavo područje elektroničkog izdavaštva pa i šire. Dosege ove primjene nije moguće izvesti teorijski, već ih je potrebno ispitati u kontekstu svake pojedine situacije.
Nalazimo se na povijesnoj razmeđi između masovnog i umreženog društva (van Dijk, 1999; Castells, 2003):  tradicionalan disciplinarni pristup sve slabije odgovara stvarnosti koju sačinjavaju suvremeni izvori informacija, a novi, transdisciplinarni pristupi još uvijek nisu dovoljno teorijski utemeljeni niti praktično istraženi. Međutim, Rim nije sagrađen u jednome danu. Bez obzira na nedostatak jasnih odgovora, pitanja postavljena u ovom radu su važna jer navode na vrstu promišljanja koja se umnogome razlikuje od dominantnog pravca istraživanja. Ukoliko ovakvo promišljanje dovede do nekih praktičnih rezultata, ovaj rad je u potpunosti uspio. Ukoliko se ovakvo promišljanje pokaže kao slijepa ulica, barem će budućim istraživačima pokazati put koji trebaju zaobilaziti. Napredak znanosti jednako se sastoji od pozitivnih i negativnih odgovora, a svaki odgovor predstavlja jednu spoznaju više koja daje doprinos razumijevanju i razvoju novog i relativno neistraženog područja razvoja i primjene elektroničkih udžbenika.

Popis literature

Ayres, R. The Essence of Professional Issues in Computing. Prvo izdanje. Harlowe: Prentice Hall, 1999. Baase, S. A Gift of Fire. Drugo izdanje. New Jersey: Prentice Hall, 2003.
Bibliografija. // Internetworldstats: World Internet Users and Population Stats. Colombia: Miniwatts Marketing Group. URL: http://www.internetworldstats.com/. (15.01.2012.).
Bibliografija. // Social Science Dictionary. Social Science Dictionary Online, URL: http://sociology.socialsciencedictionary.com/Sociology-Dictionary/ (07.01.2012 ).
Book Industry Study Group. // When eBooks attack, mass paperbacks die. URL: http://www.bisg.org/news-2-699-when-ebooks-attack-mass-paperbacks-die.php. (07.01.2012 ).
Bourdieu, P. Distinction: A Social Critique of the Judgement of Taste. Prvo izdanje. Cambridge, Massachussets: Harvard University Press, 1984.
Bourdieu, P. Outline of a theory of practice. 21. izdanje. Cambridge, Massachussets: University Press, 2007.
CARNet. // CARNet za škole. 2012. URL: http://www.carnet.hr/skole (15.01.2012.).
Castells, M. Internet Galaksija: Razmišljanja o Internetu, poslovanju i društvu. Prvo izdanje. Preveo N. Dužanec. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2003.
Doolan, K.; Matković, T. Koga nema? - O (ne)jednakim mogućnostima u utrci za akademskim kvalifikacijama u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. 2008.
Heemskerk, I.; Brink, A.; Volman, M. i Ten Dam, G. Inclusiveness and ICT in education: a focus on gender, ethnicity and social class. // Journal of Computer Assisted Learning, 21, 1(2005), str. 1-16.
Jandrić, P.; Boras, D. Kritičko e-obrazovanje: borba za moć i značenje u umreženom društvu. Zagreb: Tehničko veleučilište u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu FF Press, 2012.
King, A. Thinking with Bourdieu Against Bourdieu: A ‘Practical’ Critique of the Habitus. // Sociological Theory, 18, 3(2000), str. 417–433.
Mason, S. M.; Hacker, K. L. Applying Communication Theory to Digital Divide Research. // IT & Society. 1, 5(2003), str. 40-55.
Mateš, L. (2011) Transformacija informacija od press konferencije do tiskanog i elektroničkog oblika // Zbornik radova s konferencije Tiskarstvo 2011. / URL: http://www.tiskarstvo.net/tiskarstvo2011/. (15.01.2012.).
McLuhan, M. The Gutenberg galaxy: the making of typographic man. Prvo izdanje. London: Routledge & Kegan Paul, 1962.
Nicolescu, B. Transdisciplinarity – Past, Present and Future, in Moving Worldviews. // Reshaping sciences, policies and practices for endogenous sustainable development / uredili B. Haverkort i C. Reijntjes. Prvo izdanje. Holland: COMPAS Editions, 2006. Str. 142-166.
Rheingold, H. Smart Mobs: The Next Social Revolution. Basic Books, 2002.
Rogers, E. M. Communication technology: The new media in society. Prvo izdanje. New York: Free Press, 1986.
Rogers, E. M. Diffusion of innovations. New York: Free Press, 1995.
Schatzki, T. R. Practices and Actions A Wittgensteinian Critique of Bourdieu and Giddens. // Organization Studies, 27, 12(2006), str. 1863-1873.
Stallman, R. M. Free Software, Free Society: Selected Essays of Richard M. Stallman. Prvo izdanje. Boston: Free Software Foundation, 2002.
Van Dijk, J. The Network Society. Prvo izdanje. London: SAGE, 1999.
Van Dijk, J.; Hacker, K. The Digital Divide as a Complex and Dynamic Phenomenon. // The Information Society, 19(2003), str. 315–326.

 

Patrik Ervells latest collection is ironically titled “Software”ADIDAS ORIGINALS TUBULAR SHADOW. In the notes from the presentation, Ervell says he was interested in developing tension between nostalgia and sci-fi,NIKE ZOOM WINFLO 3 and even included 90s cyberpunk amongst his influences. Ervell developed this point of view by creating an imaginary software company called Idegen software systems. He then re-appropriated the company’AIR JORDAN XXXI MENs logo in several of the collection’s garments. Elsewhere,MBT TARIKI MEN mohair coats with oversized lapels made an appearance alongside mock neck tees,NIKE AIR JORDAN RETRO 5 police-inspired ribbed sweaters,MBT FORA GTX WOMEN flight bombers, and polyurethane leather coats. The setting was also suitably dystopian, and the resulting ambiance was something akin to if the creators of Deutschland 83 and Hackers met up and decided to create a collection… We mean that as a compliment.Yesterday afternoon,JORDAN CP3 IX MEN artist JR spent the day working on his latest collaborative piece with Daniel Arsham in Greenpoint,NIKE AIR MAX 90 Brooklyn,MBT KIMONDO GTX MEN NYC. Connecting the lines between art, architecture, dance and theater, Daniel Arsham has been known to subvert existing architectural structures in unconventional,NIKE CLASSIC CORTEZ NYLON playful ways; confusing and confounding the expectations of space and form. Source: Street Art News .