Tekstovi u novim medijima

Ulla Leiner Maksan, Lidija Tepeš Golubić, TVZ

Sažetak

Novi mediji korisnicima omogućavaju pristup raznim tekstovima, pasivno čitanje, sastavljanje i izradu teksta te obradu u vrlo kratkom vremenu. Kroz primjer tekstova u novim medijima prati se metamorfoza teksta, koja na primjerima istovremenih poruka i društvenih mreža pokazuje da tekst nisu samo ili nisu nužno riječi već i simboli, piktrogrami, na osnovu čega se tekst percipira vizualno, pretpostavljajući izvanjezični kontekst i znanja o svijetu.
Masovni mediji zadovoljavaju potrebu društva za javnom komunikacijom. Oni su komunikacijski proizvodi odnosno oblici, institucije i kulturne formacije (Peruško:2011). Internet Peruško ne ubraja u masovne medije zbog njegovog komunikacijskog i organizacijskog karaktera. Na internetu proizvodnja proizvoda nije institucionalizirana kao kod masovnih medija, proizvodi nisu nužno namjenjeni prodaji, a komunikacija nije isključivo jednosmjerna već je u jednakoj mjeri interaktivna.
Danas tehnološke promjene kreiraju medije, a tehnološki pronalasci samo su produženja naših osjetila odnosno njihova simultana interakcija( Peović Vuković: 2004). Novi mediji su tako karakteristični po tome što povećavaju interaktivnost, olakšavaju proizvodnju amaterskih medijskih proizvoda te distribuciju istih. Ta su navedena obilježja ono po čemu se novi mediji razlikuju od tradicionalnih masovnih medija. Pojam novi mediji često se koristi i ponajprije podrazumijeva Internet, odnosno web portale, blogove, društvene mreže, poruke i sl. No u nove medije ubrajaju se i računalne igrice, DVD, Wii, digitalna televizija, mobilni uređaji i sl. koji danas korisniku pružaju  najrazličitije mogućnosti.
Tekstovi koji se distribuiraju putem Interneta ne moraju se nužno smatrati novim medijem, za razliku od teksta koji je otisnut na papiru (Manovich:2001). Na internetu pronalazimo najrazličitije vrste tekstova, koji se, kao i otisnuti tekstovi, mogu razvrstati u osnovne skupine: novinski, književni, stručni, znanstveni, politički i uporabni tekstovi (Ivanetić, 2003). Zanimljiva je pojava hiperteksta (hipertekst: nelinearna metoda organiziranja i prikazivanja informacija u obliku teksta koji sadrži veze na druge dokumente, Ted Nelson-1965). Hipertekst nema tradicionalno jedinstven redoslijed čitanja već ga čitatelj određuje tijekom čitanja što možemo usporediti sa ljudskim umom koji funkcionira putem asocijacije. Dok se bavi jednim trenutno skače na drugo (sukladno mrežama puteva u moždanim stanicama (Peović Vuković: 2004).  
Kao posebnu skupinu tekstova možemo promatrati instant poruke, poruke koje korisnici šalju putem društvenih mreža i e-mailom. Njih bismo mogli bismo uvrstiti u zadnju kategoriju, u uporabne tekstove, budući da takve poruke bez obzira na svoju ekonomičnost zadovoljavaju barem neke ako ne i sve, ovisno o situaciji, kriterije tekstualnosti teksta, a koji su prema de Beaugrande/Dressler (1981) kohezija, koherencija, intencionalnost, prihvatljivost, informiranost, situativnost i intertekstualnost.  
Vrlo brzo i ekonomično moramo napisati sms poruku na našem mobilnom uređaju. Nešto više vremena možda, ali ne nužno, utrošit ćemo na pisanje e-maila, ali nerijetko smo i sadržaje takvih elektroničkih poruka, dopisa, pisama sveli na najnužnije. Funkcionalnost teksta time dobiva sve više na važnosti, pri čemu se gramatičko i formalno oblikovanje teksta gubi.
Kratice su postale sastavni dio teksta, i koriste se u internetskoj komunikaciji kako bi se uštedjelo na vremenu, odnosno kako ne biste tipkali „suvišne“ riječi, formulacije. Kratice su često akronimi, riječi nastale spajanjem početnih slova skupine u jednu riječ i kao takva se može izgovoriti, ili su inicijalizmi, riječi koje se moraju slovkati (Trask:2005). Budući da se engleski se nametno kao glavni jezik internetske komunikacije, kratice kojima se korisnici služe nastale su tvorbom engleskih riječi:
4u = for you = za tebe, lol = laughing out loud = smijem se naglas, btw = by the way = usput, rofl = rolling on the floor laughing = valjam se po podu od smijeha, cu = see you = vidimo se, omg = oh my God = o, moj Bože, tnx = thanks = hvala, pls = please = molim te, 2u2 = to you too = i tebi također, asap = as soon as possible = što je prije moguće, brb = be right back = odmah se vraćam, fyi = for your information = za tvoju/vašu informaciju, TC (Take Care) – Drži se!
Odabir fonta, veliko slovo, na početku riječi koja je ime, naziv i sl. ili neka druga grafička odnosno stilska intervencija kako na kraticama tako i na slovima, riječima i tekstu nije ključna. Velika slova pojavljuju se u određenim situacijama kada su riječi zbog izraza napisane velikim slovima . Koriste li se u poruci velika slova, primjerice „Ovo ne mogu. POMOĆ“ to označava da netko glasno govori, viče. Zato se poruke ne pišu isključivo velikim slovima, jer takve onda mogu imati pogrešnu konotaciju.
Poruke koje kruže Internetom omogućile su ljudima međusobnu komunikaciju diljem svijeta - na chatu, instant-porukama, e-poštom ili na forumima. Korisnici su, uz kratice, kreirali i niz simbola kojima se služe. Vrlo popularnim smješkićima (smajlićima) u internetskoj se komunikaciji, a često i u sms porukama, može izreći puno, iskoristivši za to samo jedan odnosno nekoliko interpunkcijskih znakova. Kratice i takvi znakovi omogućavaju brzo odvijanje komunikacije, jer su kratki, ali ipak prenose poruku, jer za takve znakove čitatelj veže njemu poznati izvanjezični kontekst. Osim  smajlića, smješkića J , postoje i razni drugi znakovi kojima se autori poruka koriste umjesto rečenica: @>--->---- ruža; X poljubac, pusa; O zagrljaj.
Simboli kojima se korisnici služe prilikom pisanja teksta zamjenjuju dio teksta, a u određenim situacijama koriste se namjesto cijelog teksta. Postali su gotovo neizostavni dio internetske korespondencije na svim razinama.tako možemo primjetiti da se tekst percipira vizualno odnosno poruka se prenosi slikom što čitanje poruke čini znatno bržim.
Elektroničko pisanje karakterizira neposrednost, spontanost, direktnost i brzina. Tekst je orijentiran na pisanje, a ne na čitanje, gubi se kontrola nad tekstom radi  pozicije autora i čitatelja koje se stalno mijenjaju. Digitalna pismenost poziva citatnost (linkanje, vezanje na tuđe tekstove) i intertekstualnost kao i kolektivno autorstvo (Peović Vuković: 2004).
Uz kratice i simbole zapaža se određena nemarnost u smislu što korisnici zbog brzine odvijanja internetske komunikacije, pišu poruke i tekstove koji mogu imati razmjerno veliki broj pogrešaka, koje se u takvim tekstovima toleriraju, zbog brzine i potrebe da se poruke što prije razmjene.  Oslovljavanje i pozdravljanje je ležernije nego u tradicionalnom pismu, ne ispravljaju se slučajne pravopisne pogreške i sl.
Budući da je na Internetu gotovo nemoguće provoditi kontrolu po uzoru na tradicionalne medije, on ostavlja dovoljno prostora korisnicima da koriste „svoj“ tekstom i simbolom izražen  jezik, bez poštivanja tradicionalnih pravila pisanja.

Literatura

de Beaugrande, R., and W. U. Dressler . (1981): Introduction to text linguistics. London: Longman
Ivanetić, N (2003): Uporabni tekstovi. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

• Manovich, L. (2001): The Language of New Media. First MIT Press. Massachusetts Institute
• of Technology
• Peruško, Z. (2011): Uvod u medije. Naklada Jasenski i Turk, Hrvatsko socijološko društvo
• Trask, R.L. (2005): Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga, Zagreb

Peović Vuković, K.: „Tekst u digitalnom okolišu“, 3. program hrvatskog radija, Ogledi i rasprave, listopad 2004.
Ted Nelson,  Computers, Creativity, and the Nature of the Written Word, 1965
http://www.lingua-soft.hr/hr/sudski-tumaci-zanimljivosti/zanimljivost-3-jezik-interneta-i-sms-poruka